Jučer je mali Zeko po Vranu tražio majku,
a ona se s nekim zečinom zapila na proplanku.
Grijao ju zečina i loše vino i njoj je bilo fino.
Kada je jutros vino popustilo, a hladnoća stegla,
počela se prisjećati gdje je to i s kime legla?
Sjeti se svoga Zečića, a pogleda u zečinu staru,
pa još kad mu osjeti od pića smrdljivu paru,
brzinom munje na noge skoči, dobro otvori oči
i traži maloga Zeku, od bure čuje jeku i viku neku.
Da to njezinog sinčića lovci ne progone
ili me nečiste misli more?
„Kako odjednom ovako zahladi na Vranu,
zašto sam samoga Zeku ostavila u hladnom stanu.
Morala sam znati da će on početi tražiti majku,
Zašto sam se opila sa zečinom na onom proplanku?“
A mali Zeko, kada je hladnoća pala,
tražio je majku, gdje li je stara zaspala?
Lovac je ubio, kud lunja sada, vidi li da hladna noć pada?
Ne tražim majku što je meni zima,
nego što ne želim zečinu poočima.
Sigurno je u Ljubuši , u nekom leglu s njime
I misli kako ove godine neće biti zime.
A zima stigla, hladnoća stegla,
Gdje li je ona mlada zečica legla?
Sjeti se Zeko: jučer je ostala u Grlim,
skakućem i ne zastajem dok je ne zagrlim.
Majka stara neka i dalje po Ljubuši skita
i neka me više za zdravlje ne pita.
Doskakuta Zeko u Grla, uskoči mladoj zečici u krilo
i više ni jednom ni drugom hladno nije bilo!
www.tomislavnews.com
