Uz nedavnu proslavu rođendana HKUD iz duvanjskog sela Kongore, ova fotografija nam je zapela za oko…
A na fotografiju su dvije počasne članice Društva, dvije sestre Terezija i Jela Jolić iz Kongore.
One mlađim članovima Društva pokazuju što se i kako nekada radilo u rukama, jer bila je sramota sjediti bez ručne rađe: plelo se, prelo, vezlo…
Zanimljivo je da se plelo i dok se hodalo, bilo da se išlo po vodu (koja se u vučijama nosila na leđima, a u rukama pletivo!) bilo da se išlo kroz selo ili čak do grada. Ručna rađa u rukama žena bila je obvezna!
Pa i danas, samo što se danas tipka na mobitelima, što se fejzbuči, i sve to se radi i sjedeći, i hodajući, i ležeći…Važno je da se ne dangubi i da netko ne bi, ne daj Bože, rekao da ste suvoruki!
Čestitamo HKUD Fra Ivan Ančić-Kongora rođendan, uz želju da još dugo rade na očuvanju kulturne baštine svoje Kongore i duvanjskog kraja, te nas što češće počaste još kojom lijepom fotografijom.
A mi častimo stihovima gange:
“Moj je dragi otišo u drva, doniće mi kudilju sa vrva!”
Ovo “vrva” znači s vrha drveta.
A bila je i “američka” ganga (to je ona gdje pjesnik nikako da pogodi rimu, ustvari, više parodija na već poznate stihove), pa:
“Moj je dragi otišo u drva, usiće mi kudilju rogljaču!”
Rogljača je bila posebno lijepa kudilja, koja je, umjesto drvenog koluta koji čuva vunu, imala nekoliko drvenih rogova.
www.tomislavnews.com /Foto: Ivica (Jozin) Jolić