LIVANJSKI SNJEŽNI NOCTURNO
Dođe mi tako u noćima snježnim
prošetat’ uz Riku, vratit uspomene.
Sjesti na klupu pod srebrene grane,
uz žubor Bistrice probuditi sanje.
Prošle su godine, pola stoljeća već,
noćas nema zvijezda, tek pahulje se roje:
„Ne idi, ne dišem bez tebe,
ostani, ti si moj život, sve moje!“
Zabijelio Bašajkovac, sniježi po gradu,
hladno je, dlanovi priljubljeni se znoje:
„Ja moram ići, a idi i ti, ponoć će nas stići,
brinut će se naši, već nam sate broje!“
Tragove u snijegu ostavljam i noćas,
tvoji su tragovi davno izbrisani.
Prošle godine, pola stoljeća već,
Oživi sjećanje, noći i dani, kao lani.
www.tomislavnews.com/ Ljuba Đikić
