Danas se rodbina i prijatelji, posebice mladež, češće upoznaju i razgovaraju u virtualnom svijetu, pa se u stvarnom svijetu ne prepoznaju, poneki odrastu, a da se ne upoznaju, jer ih je život „razasuo“ po svijetu…
Bake i djedovi, pa i roditelji, rado bi da njihovi potomci, mladi naraštaju upoznaju s rodbinom, da znaju tko su im stričevi, tetke, stričevići, ujčevići, tetkići… da barem znaju do trećeg koljena rod, jer ne daj Bože, razasuti po svijetu, a ne poznaju se, mogu se zaljubiti kao neznanci, a onda je kasno.
Zato kada im kćerka ili sin, unuk ili unuka kažu da imaju mladića ili djevojku, stariji odmah pitaju odakle je, tko su joj ili tko su mu roditelji, je li „naš“, a to znači je su li iste vjere, iste nacije?
Mlađima, posebice ovima koji su rođeni u tuđini, a porijeklo je iz naših krajeva, to se čini kao bespotrebna znatiželja i njima je manje važno od kuda je izabranik ili izabranica, samo je važna ljubav. Često im nije, kao njihovim roditeljima, važna ni vjera, ni nacija, a dokaz tomu su i brakovi koji se i ove godine sklapaju, recimo u duvanjskom kraju, ali mladenci dolaze iz inozemstva, s Rumunjkama, Filipinkama, Njemicama, Ukrainkama(mladići), dok su djevojke sklonije „našima“, dakle važnije im je nego mladićima da je dečko porijeklom iz zavičaja. Doduše, ne rijetko se udaju i za strance, najčešće Nijemce, Austrijance, Švicarce, no čini se tek kada nisu imale sreće sa „svojima“.
Daleko bi nas sada odvela ova priča, a htjela sam napisati kako je Ivan kume Matije završio u tuđim svatovima. Naime, on je uredno pozvan u svatove jedne od brojnih rodica, a koju i nije baš dobro poznavao, nekako mu je tih desetak rodica sve bile slične, a budući su rodice nisu ga puno ni zanimale.
Spremila ga majka u svatove, upalio on „bijesno“ auto i tko ti je ko on. On na cestu, svatovska kolona na cestu. Ubaci se on u kolonu, vidi ima i poznatih i nepoznatih, niti ga tko što pita, niti on pita. Završili mladenci s vjenčanjem u crkvi, došli u svadbeni salon, i kako to inače biva, veselilo se, plesalo…
Negdje iza pola noći počelo se darivati mladence, davati im kuverte u kojima je novac, obično 50 Eura prijatelji i daljnji rod, a sto ako je bliži rod, kumovi i najbliži rod nekada na to dodaju još jednu nulu, ili kako se tko zajmio tako mu se i vraća!
I Ivan je dao kuvertu, kako mu je mater rekla, u koju je stavio 100 Eura. Dobio zahvalnicu s fotografijom mladenaca, ujutro došao kući. Mater ko mater, drago joj što je došao živ i zdrav, je malo zapetljava jezikom, ali neka je samo došao. Kuma još izađe vidjeti je li auto u redu, da ga nije gdje očešo, nije hvala Bogu, vrati se u kuću, ugleda na stolu zahvalnicu, gleda slike. Tko su ovi, nikad ih vidjela? Učini joj se mladoženja poznat, ali mladenka, pa nju dobro poznaje, Lucija, kćerka od stričevića, ma nije ovo ona. Okriće sliku, je mlada prekrivena šminkom, ali…Sjeti se pa pročita imena, ništa se ne slaže?
Uto zazvoni telefon, zove je stričević: „Matija, što Ivan ne dođe u svatove, cijelu večer sam gledao, ne bi ga? Znam da ti ne ideš u svatove, ali rekla si da će on doći, da se nije štogod dogodilo, baš mi je za brigu?“
„Kako nije bio, pa otišo je, sada došo, već je zaspo, ne bih ga budila, a nije se ništa dogodilo, hvala Bogu, bio je on samo ga ti nisi vidio“, govori Matija, a nešto i njoj sumnjivo.
„ Ma neka je on živ i zdrav, ali ja ga ne vidi, pitaj ga kad se probudi…“, ne imade kada novopečeni punac raspravljati.
Jedva dočeka Matija da se Ivan probudi, a dogodi se to u rane večernje sate, spusti se s kata na vodu, pije, nikako pridušiti.
-Sine, jesi li ti bio u svatovima ovih mladenaca?-pita ga Matija i pokazuje mu zahvalnicu sa slikama.
On potvrdi glavom i krenu prema kupatilu.
„Okupaj se i razdrimaj sine, pa polako do rođaka Jure, znaš onoga što mu se kćerka sinoć udala, stavi u kuvertu 100 eura, pa drugi put pametnije gledaj komu u svatove ideš, bio si u tuđim svatovima, budalo moja, eto kad ideš bez matere“, od sve muke nasmija se Matija. Zamislio se Ivan, trebalo mu je malo dulje da shvati što je uradio, udari se dlanom u čelo!
„A ti, majko, otiđi kod ovih mladenaca i pitaj neka ti vrate sto euro što sam im greškom dao“, Ivanu to, kao, normalno.
„Ništa, sine, od toga, kad se uda, ne vraća se!“, izusti Matija i sjeti se kako to prastaro pravilo odavno ne vrijedi. Ali za 100 eura vrijedi!
Sutra: U pet dana 30 događaja, a trebalo bi na sve!
www.tomislavnews.com