Tomislavgrad nema more, nema hotele, nema organizirani turistički program, ali ima gastarbajtere, ima svadbene salone, brojne kafiće, bogat i kulturni i sportski program tijekom ljeta…
Kraj je kolovoza i kraj udarne turističke sezone, ne samo na Jadranu, nego i u njegovom zaleđu, i to s druge strane granice, kada s juga Hrvatske krenete preko graničnog prijelaza Kamensko, do Tomislavgrada i Livna, a može i dalje i u kopno dublje.
More je Tomislavgradu i okolici blizu, za sat vremena ste na obali Jadrana, ali se ta pogodnost ne koristi dovoljno u turističkoj sezoni, jer oni koji tijekom ljeta posjećuju ova mjesta, prije svih Tomislavgrad i Livno, nisu željni mora, nego rodne grude i slavlja u zavičaju, svom ili svojih očeva i djedova. A njih, samo u duvanjsku općinu, tijekom srpnja i kolovoza svakoga ljeta, prema procjeni, stigne oko 4-5 tisuća!
Pratim ljetna događanja u duvanjskoj općini gotovo pola stoljeća! Mnogo toga se promijenilo: izgradila se i kultivirala duvanjska sela, čista su, lijepo uređena, kuće su uglavnom nove, suvremeno opremljene, putovi su dobri, dostupna su sva tehnološka čuda…U samom gradu uskoro će se izgraditi i kanalizacijski sustav, vodovod „Duvanjski prsten“ obuhvatit će cijelu općinu, i to je zaista za svaku pohvalu.
Ono što se, ne znamo više je li nažalost ili na sreću, nije promijenilo, ili jest na gore, iseljavanje je iz ovoga lijepoga kraja, jer ne mogu svi živjeti od njegove ljepote, a nema tvornica, nema razvijene industrije, nema razvijene poljoprivrede, nema novih radnih mjesta, mladi odlaze, odlaze cijele obitelji, ali to je tema koja je već ižvakana!
Želimo upozoriti na nešto drugo, bolje i ljepše, prije svega za one koji su ostali u Tomislavgradu, a slično je i u Livnu. Bolje i ljepše za one koji nisu iselili iz ovih mjesta jest to što u velikom broju žive od onih koji su iselili, koji žive i rade u inozemstvo. Žive od mirovina koje su zaradili po inozemnim bauštelama, ili uživaju mirovinu koju su zaradili njihovi roditelji, djedovi, bake…Veliki je to novac i redovit, svaki mjesec stiže na devizni konto i to za mjesec unaprijed. Pretpostavlja se, i realno je, da u duvanjsku općinu svakoga mjeseca stigne oko 2, 5 do 3 milijuna KM inozemne mirovine, a najveći dio se potroši u Tomislavgradu: u trgovinama, ugostiteljskim objektima, za opremanje kuća, za renoviranje, za izvođenje radova, za…solidan život. Posredno, novac stiže i u općinski proračun, u javna poduzeća, pošte, elektro, komunalno…
Zato se ne treba čuditi što većina onih koji ostaju živjeti u općini, u Livnu ili Tomislavgradu, ipak žive, mnogi kažu, dobro i iznad realno gledajući, svojih mogućnosti. Ovdje, svakako, ne mislimo tvrditi da nema i onih koji žive na granici siromaštva ili jedva preživljavaju, ali, na sreću, takvih nema mnogo.
I to upravo zahvaljujući onima koji žive u inozemstvu ili od inozemnih mirovina.
Ne treba biti mnogo pametan pa vidjeti koliko se novca, recimo, ovoga ljeta slilo u duvanjsku, a vjerojatnu i livanjsku općinu, bez ovih spomenutih inozemnih mirovina. Navedimo samo najkrupnije iznose: tijekom dva ljetna mjeseca u duvanjskoj općini bilo je najmanje 100 vjenčanja, dakle svadbi, a u svadbama, prosječno po 400 svatova. Najviše, naravno zarade svadbeni saloni, a od njih opet svi pomalo imaju koristi, i radnici, i općinski proračun, i opskrbljivači hranim i pićem. Zarade zatim svi trgovci, pa svi obrtnici: frizeri, kozmetičari, pedikeri, snimatelji, glazbenici, šnajderice, cvjećarne, zlatarnice, majstori svih zanimanja…Svi! I još da su poslovni, točni i uredni kakvi bi trebali biti, pa da ne stvore, neorganizirani kakvi jesu, sebi gužvu, a mušterijama nervozu, ali to zaslužuje posebnu temu!
Možete li izračunati koliko se novac u samo dva ljetna mjeseca potroši, uglavnom, ostavi u općini Tomislavgrad ili Livnu. Teško je izračunati, ali sigurno više nego u boli kojem, razmjerno veličinom, turističkom mjestu na moru!
I sve to kod nas bez posebne, zajednički osmišljene turističke sezone, ili strategije turizma na razini općine ili županije. Sve je nekako spontano, a ispadne jako dobro i isplativo. A još da je nekako urediti da ti brojni gastarbajteri, slobodno ih možemo nazvati najboljim i najizdašnijim turistima, plaćaju turističku taksu i smještaj u vlastitim kućama, haha, gdje bi nama, koji ostajemo u zavičaju, bio kraj.
Vratimo se na početak priče: gastarbajterima, a koji sve češće sa sobom dovode i prijatelje iz inozemstva u svoj zavičaj na ljetovanje, ove godine, barem u duvanjskoj općini, nikako nije moglo biti dosadno, kulturnog programa ili seoske zabave nije manjkalo, već smo pisali da je gotovo svako duvanjsko selo imalo svoje Dane zabave, tu su još i brojne svetkovine, a poslije svake je fešta, naravno.
Sportskih programa cijelo ljeto, i seoskih nogometnih turnira, i općinska liga, i polumaraton, i ragby fest, i teniski turnir…Izbor velik i prevelik za jednu općinu, i neka!
Iako nije bilo, pokazalo se da i ne treba, organizirane ni priprema turističke, ni dočeka ni pričeka turisti, jer duvanjski i livanjski turisti-gastarbajteri stižu „svoji na svome“, zasigurno je bila bogata, nazovimo je tako, turistička sezona u Tomislavgradu i Livnu. Mnogi od ovakve ljetne dobre turističke sezone mogu živjeti i godinu dana. I neka, radili su i zaradili!
No, za sve one koji imaju sreću pa nešto rade u svome mjestu, a to mogu ponuditi brojnim gastarbajterima, ima nade, jer još uvijek oni koji odlaze raditi izvan zavičaja, dolaze i dolazit će, ne samo ljeti, nego i preko vikenda, pa različitim drugim obiteljskim prigodama: krštenje, vjenčanje, pa i sprovodi. A duvanjski čovjek je još uvijek čvrsto, rekli bismo željeznim nitima, vezan za svoj kraj, svoje korijene, svoje Duvanjsko polje i svoje običaje, ma gdje odselio, bio i živio! Neka tako i ostane (mislimo na vezanost), u sve vijeke vjekova. Amen!
Slijedi i nastavak serije napisa „Ljeto u zavičaju, 2015.“
www.tomislavnews.com/Tekst i foto: Ljuba Đikić
