JEDNE KIŠNE LIVANJSKE VEČERI
Mjesecima sam dvojila
doći ili ne doći?
Čekao si me dugo
kišne proljetne večeri
na mostu Dumana.
Isprepletenih prstiju
šuteći u polumraku
krenuli smo obalom
mutne Bistrice.
Skriveni od tuđih pogleda,
zagledani u rijeku,
znojnih dlanova,
skrivali smo poglede.
Zbog izdaje ljubavi
ljubili smo se
zatvorenih očiju
otvorena srca.
Zaljubljeni.
Zvono s Gorice
odzvonilo je pola noći
kad smo raspleli prste.
Bez riječi.
Krenuli bez osvrtanja
svatko na svoju stranu,
svatko u svoju samoću,
u svoje neljublje.
Drugima smo pripadali,
i njih i sebe izdali
jedne kišne livanjske večeri.
Iz Zbirke ljubavne poezije :”Druga tajna”, autorice Ljube Đikić
www.tomislavnews.com
