KAKO ĆEŠ, AKO NISI…?
Ako nikada nisi u cvjetno i mirisno jutro proljetno
Plovio oblacima iznad prostranog Duvanjskog polja
Zanesen i uspavan glazbom zvončića s vrata janjeta
Zaspao na rosnoj livadi bezbrižnog djetinjstva
Opijen mirisom samoniklih divljih makova
Snivao snove čarobne uz pjesmu cvrčaka
Dok su ti prsti povjetarca s Vrana i Ljubuše
Mrsili kosu nemirnu i pokrivali oči radoznale djetinje
Kako ćeš osjetiti miris trave po kojoj nisi bos hodio
Kako ćeš voljeti više od mene mjesto gdje se nisi rodio
Više voljeti od mene koja sam tu rođena i pustila korijenje.
Ne pjeni, ne viči, nego polako, objasni mi kako?!
Ovako, kao što ću ja tebi glasno i kratko:
VOLJETI POLJE DUVANJSKO
VIŠE OD MENE NE MOŽEŠ NIKAKO!
Autorica : Ljuba Đikić
www.tomislavnews.com
