TG Vijesti

LJUBA ĐIKIĆ : Kako sam oboljela i preboljela tešku bolest uzrokovanu virusom corone (ispovijest 2); Prvi simptomi coronavirusa

2.44KPregleda

Bila sam već dva tjedna u Zagrebu, iz stana sam jako rijetko izlazila u šetnju ili do trgovine, ali uz obveznu maskicu, jer sam znala gdje se nalazim – u srcu oboljelih od korone, a brojke oboljelih i preminulih od virusa korone u Republici Hrvatskoj bile su svaki dan veće, zastrašujuće, pa o tome svjesno nisam htjela razmišljati, niti čitati i gledati, osim Dnevnika HTV u podne gdje bih saznala statističke podatke o širenju i posljedicama opasnog virusa.
Dakle, o virusu sam jako malo znala, ali sam zato, što i inače činim, odlučila slušati struku, one koji znaju mnogo više od mene, svjesna da je nova bolest i da je malo onih koji znaju sve, odlučila sve propisane mjere.
Sutra (24. studeni, 2020.) sam trebala proslaviti 66. rođendan, a nikada nisam bila sklona nekim proslavama, zašto bi bila i sada kada nije bilo poželjno nikakvo okupljanje?! I baš na moj rođendan ujutro moja 10-godišnja miljenica, unuka I. odjednom je dobila temperaturu 38,5 , počela povraćati, imala proljev, razigrana i vesela djevojčica, klonula je. Majka joj je dala sirup, tablete protiv temperature, zakratko je bila opet ona vesela i živahna djevojčica. Njezina majka, a moja nevista I. otišla je na posao, unuka i ja ostale doma, svako malo odgovarajući na nevistine pozive kako je I., ima li temperaturu, povraća li…? Sve je bilo dobro, a meni su stizali pozivi, poruke, čestitke sa svih strana, prije svih od mojih sinova, nevista i unučadi.
Među njima i redovita čestitka moje drage prijateljice Nede (rođene smo obje u Mrkodolu, u susjedstvu, zajedno išle u školu, zajedno provele djetinjstvo i mladost, a danas kao bake živimo u Zagrebu, u susjedstvu) koja pita hoćemo li na kavu?
Nećemo, jer mi unuka nije baš najbolje, a i mene nešto oči bole, kapci mi natekli, ali ne obazirem se mnogo na to jer s očima odavno imam problema. Malo me i grlo pecka, nešto se kao grudica skupilo na kraju nepca, pa teško gutam, više guvljam, opet mislim kako godinama imam problema s dišnim putovima, već dugo koristim seretide, ono nešto kao inhaler ili…pa sada samo malo pojačano. Unučica je dobro, a ja cijeli dan nešto pišem, čitam…povremeno provučem kroz kosu prstima na kojima ostaje mnogo dlaka? Vjerojatno u jesen kosa više opada, opet ništa zabrinjavajuće.
Gotovo cijeli dan nemam potrebu za hranom (a Bogu hvala, apetit mi je uvijek bio dobra strana). Uvečer nevista dolazi s posla, umorna i kaže kako je svaki mišić boli, kako je jedva izdržala na poslu, ali sretna što joj je kćerkica I. dobro zadovoljno završavamo dan.
Ja ne spavam cijelu noć, i to nije neobično jer godinama ne spavam dobro, imam „istrgan“ san, traume iz četverogodišnjeg rata, od njegovanja u najtežim, posljednjim mjesecima života, troje članova obitelji, osobne tragedije…sve je to doprinijelo mome nemirnom snu, na što sam već privikla, jer je spavanje uvijek bilo za me gubljenje vremena!
Odužila se noć, ali ujutro smo sve tri za doručkom. Unučica vesela, zdrava, nevista se žali na umor, na bol u mišićima, a ja sam, kao dobro, ali prvi put nakon 15 godina, moj jutarnji ritual : zeleni čaj, kava s mlijekom, dvije banane, pa tableta za tlak, se mijenja, ne mogu popiti čaj, pogled na banane izaziva gađenje do povraćanja.
Unuka skakućući i pjevušeći odlazi u školu, a nevisti I. stiže brza pošta, dječji parfem marke poznate youtuberice, koji je naručila kćerki kao dar za Svetoga Nikolu. Uzima parfem, plaća (skupo!) i otvara luksuzno pakiranje. Prinosi bočicu nosi i :“Pa ovo je prijevara, ovo je čista voda, uopće ne miriše, ma odmah ću ga vratiti!“, viče i gleda kroz prozor gdje je onaj što je poštu donio. Sjeda razočarana i ponovno gleda u otvorenu bočicu. Prinosim i ja parfem nosu iako znam da mi je već odavno osjetilo mirisa „istrošeno“ dugogodišnjim pušačkim stažom. Već 15 godina bacila sam cigarete, ali se osjetilo mirisa nije vratilo?!
Nevista odlazi u kupatilo i vraća se blijeda: „Pa ja ne osjećam miris ni jednog deterdženta, svoga parfema, jučer na poslu nisam osjećala miris hrane, pa ja imam koronu!“, govori malo preplašeno i uz kašljucanje.
Gledamo jedna u drugu, u nevjerici, nakon izgovorene riječi „korona!“
Sutra: Moji teški simptomi koronavirusa stigli su uskoro!

www.tomislavnews.com