LIVANJSKI SNJEŽNI NOCTURNO
Dođe mi tako u noćima snježnim
Prošetat’ uz Riku, vratit uspomene.
Sjesti na klupu pod srebrene grane
Uz žubor Bistrice probuditi sanje.
Prošle su godine, pola stoljeća već
Noćas nema zvijezda, tek pahulje se roje:
„Ne idi, ne dišem bez tebe,
Ostani, ti si moj život, sve moje!“
Zabijelio Bašajkovac, sniježi po gradu
Hladno je, dlanovi priljubljeni se znoje:
„Ja moram ići, a idi i ti, ponoć će nas stići,
Brinut će se naši, već nam sate broje!“
Tragove u snijegu ostavljam i noćas
Tvoji su tragovi davno izbrisani.
Prošle godine, pola stoljeća već
Oživi sjećanje, noći i dani, kao lani.
Autorica: Ljuba Đikić
www.tomislavnews.com
