Na današnji dan prije 23 godine vođene su žestoke borbe oko Zlosela i Rastičeva na području Kupresa, novinari sa svih strana stižu u Tomislavgrad. Donosimo 4. nastavak iz Ratnog dnevnika duvanjske pjesnikinje i novinarke Ljube Đikić
NEDJELJA, 5. travnja, 1992.godine
Oboreni zrakoplovi jugovojske iznad Mokronoga
I nedjelja je počela zračnom uzbunom u Tomislavgradu. U noći od subote na nedjelju, na kupreškom i tomislavgradskom ratištu nisu vođene veće borbe, nakon što su snage obrane Tomislavgrada i Kupresa zauzele grad Kupres i razbile više snajperskih gnijezda, javljaju iz Informativnog stožera i dodaju da se žestoke borbe vode oko kupreških sela: Blagaja, Zlosela, Rastičeva. Jugovojsci, srpskim rezervistima i četnicima u pomoć je stiglo i zrakoplovstvo, koje bombardira položaje branitelja.
Razmišljam o našim braniteljima na položajima. Većinu poznajem, ali ne znam koliko su vješti ratovanju? Jesu li oprezni, znaju li se čuvati, znaju li kakvoj opasnosti su izloženi? Hoće li itko preživjeti, hoće li itko ostati ispričati o ovom prvim ratnim danima, teškim, preteškim? Mnogi su mi bliski rođaci, prijatelji, susjedi, poznanici na Kupresu, uglavnom mladi ljudi. Odagnam crne misli, crne slutnje i vidim ih kao odvažne, srčane ratnike, neustrašive, smrti se ne boje. Hladno mi je oko srce pri tim mislima. Opet: o čemu li oni sada razmišljaju, jesu li svjesni što se događa? O, Bože, čuvaj ih, glasno izgovaram! Ostali u skloništu gledaju me čudno.
Iz tog bunila i teških misli, trže me zvuk telefona. Iz Informativnog stožera dobra vijest: naši iz Protu zračne obrane (PZO) oborili su dva zrakoplova jugovojske iznad sela Mokronoga. Zastaje mi dah! Izgovaram vijest glasno, a u skloništu nastaje opće veselje, urenebes! Jedva čujem kroz slušalicu glas Petra Miloša na Radio Posušju: „ Evo i kod nas, oba, obadva su pala!“
Olakšanje među Duvnjacima, među Hercegovcima
U Tomislavgrad stiže ratna reporterka s Hrvatske televizije Silvana Menđušić, fotografira se pored oborenog zrakoplova na kojemu je zvijezda petokraka. Okupljeni odlamaju komadiće krila zrakoplova i odnose kao uspomenu. Traže se momci čija je strijela bila precizna. Nitko u ovom trenutku ne razmišlja o osveti jugovojske i srpskih rezervista.
Iz sredstava informiranja naslućuje se početak rata i u Sarajevu, Mostaru, Srednjoj Bosni…širi se ratna pošast, nakon Hrvatske i po cijeloj Bosni i Hercegovini! Totalni rat?! Hrvatsko i muslimansko stanovništvo s Kupresa evakuirano je. Većina ih je, za sada, smještena u Tomislavgradu, u gradu i svim okolnim selima. Namjera je da otputuju, preko Hrvatske, dalje u inozemstvo.
Telefonske veze Tomislavgrada sa svijetom su potpuno prekinute. Problem je i nama novinarima kako proslijediti informacije, poslati vijesti o svijet o zbivanjima na ovom ratištu. Novinari Hrvatskog Radio Splita imaju mobitel u vozilu, ali treba se voziti izvan grada, do Blažuja ili Kola, gdje se može uhvatit signal. Mnogo nas se natrpalo u vozilo i šaljemo izvješća po redu, a ustvari sva su izvješća slična, priopćenja iz Stožera. Tim mobitelom putuju u svijet sva novinska izvješća s kupreškog i tomislavgradskog bojišta, od strane obrane ovih prostora. Prije slanja izvješća (a znam da je sebično i neprofesionalno!) zovem rodbinu u Njemačkoj da im kažem da sam (smo) živi, samo kratko, a oni stotinu pitanja…Red za korištenje mobitela postaje sve dulji.
Znak za zračnu opasnost danas se oglasio četiri puta, a opća opasnost je neprekidna, ne treba se oglašavati sirena!
Zrakoplovi jugovojske neprestano nadlijeću, izviđaju položaje branitelja, ali borbeno ne djeluju.
U gradu se još ne osjeća nestašica: ni struje, ni vode, ni kruha, mesa, mlijeka…Ima svega, doista! Osim mira!
U sljedećem nastavku: Stižu studenti i inozemci
www.tomislavnews.com/ Foto: TRN-Stanovnici kupreških Zlosela napuštaju selo prije napada jugovojske i srpskih rezervista
