U Hotelu Tomislav u Tomislavgradu, održava se prva konferencija za novinare . Tokić kaže kako mu NIJE DRAGO da vidi toliko novinara, snimatelja, mikrofona. To znači, kaže na početku Tokić, da se sukobi šire, da se borbe, da se rat razbuktava na ovim prostorima.
O uzrocima, neposrednom povodu, početku i tijeku rata na kupreškom, tomislavgradskom, livanjskom, ramskom…bojištu, vojni stručnjaci i povjesničari će u bližoj, a vjerojatnije u daljoj, budućnosti, izreći znanstveni i povijesni sud i mjerodavne ocjene.
Tomislavnews.com će u nekoliko nastavaka objavljivati dijelove Ratnog dnevnika i zapisa, intervjua i tekstova duvanjske pjesnikinje i novinarke Ljube Đikić, a kao podsjećanje na te dane, ali i kao najavu skore knjige Ratnog dnevnika, u kojemu ništa nije naknadno dopisivano. Danas donosimo 7. nastavak:
UTORAK, 7. travnja, 1992. Kupres gori!
U noći od ponedjeljka na utorka, oko 23 sata, oglašava se sirena za opću opasnost, i to više puta, meni se čini da ne prestaje taj užasan zvuk, ledi krv u žilama. Mnogo nas je u skloništu, svako malo netko otvori vrata i istrči na tamnu, mračnu ulicu, u mrklu noć, dok stariji viču, galame da se ne izlazi, ovaj se već vrati i nastane muk. Duga, teška noć, nikako ne prolazi, nikada dulja, kao da je zora zaspala mrtvačkim snom.
Napokon, sviće! Prve jutarnje informacije iz IPD govore o žestokim, krvavim borbama na kupreškom ratištu. Stanje je teško u redovima branitelja, ponestaje im streljiva. Pomoć u oružju, tako javljaju, treba stići svaki tren. Jugovojska i srpski rezervisti napadaju položaje obrane svim raspoloživim sredstvima.
Vojnika je u gradu sve više, mnogo ih je na ulici, u hotelu, na svakom koraku, pristižu sa svih strana. To nekako daje ohrabrenje žiteljima, ulijeva nadu, ali…
Bojovnici koji stižu s ratišta ne zrače optimizmom, šute, zamišljeni su, na stotine pitanja i upitnih pogleda, odmahuju glavom. I oni djeluju uplašeno. Jedan od njih me zove iz kuće i u povjerenju šapće, očiju punih straha, da ima naših ranjenih i mrtvih. Da su ranjeni i neki hrvatski zapovjednici. Ne govori imena, ali i pogledima se razumijemo. Napetost i panika u gradu rastu, osjećaju se u zraku, u nijemim i zabrinutim pogledima…
Priopćenje iz Kriznog stožera je smirujuće, ali teško je umiriti ljude, zaustaviti priče, kad jednom krenu, bile istinite ili ne, jer znaju ljudi da strah rijetko vara, a nada često…
Iz IPD javljaju da branitelji kontroliraju prometnicu Kupres-Šujica. Borbe se vode u samom gradu Kupresu, teško je…Primjećujem i dobro znam što znači kada se rečenice ne izgovore do kraja, kada slušatelj mora sam zamisliti kraj rečenice, koji je rijetko kada dobar.
Prva konferencija za novinare u Tomislavgradu
Za danas u 12 sati zakazana je prva konferencija za novinare! To me na trenutak podsjeti na početak ( a gotovo i kraj!) rata u Sloveniji. Možda ova konferencija pomogne našim braniteljima, možda prestanu borbe?!
Konferencija je u Hotelu „Tomislav“ u Tomislavgradu. U sklonište smještam dvoje starih (svekra i tetku) i dvojicu malih sinova, a najstariji sin, koji je nedavno navršio 14 godina, ide sa mnom. Branim mu, ali on negdje nabavio vojničku uniformu i čizme i kao „mora mene čuvati, paziti na mene, jer se ne ponašam normalno“. Ne zna da se tako bojim još i više, i za njega i za sebe!Sama sebi priznajem da je dijelom u pravu, jer sam fizički , uistinu, iscrpljena, pa se u hodanju oslanjam na njega!
U hotelu gužva, mnogo je novinara, vojnika, običnih građana, a vrijedi znak za opću opasnost. Stiže Mijo Tokić, predsjednik Kriznog stožera. Novinarka Hrvatske televizije Silvana Menđušić ga dočekuje na ulazu pitanjem; zašto je toliko ljudi na ulici, znaju li da je opća opasnost i znaju li što to znači?
„To je u mentalitetu duvanjskog čovjeka, naših ljudi da se ne boje. Dio je to ponosa, ali i prkosa prema agresoru“, odgovara spremno Tokić.
Konferencija započinje! Umjesto pozdrava, Tokić kaže kako mu nije drago da vidi toliko novinara, snimatelja, mikrofona. To znači, kaže na početku Tokić, da se sukobi šire, da se borbe, da se rat razbuktava na ovim prostorima.
„Borbe se i danas vode na Kupreškoj visoravni i to prsa u prsa, a žarište borbe prenosi se na srpsko selo Ravno i hrvatsko Zvirnjaču, u kupreškoj općini“, šturo o stanju na bojištu izvješćuje gospodin Tokić. Novinari ostaju uskraćeni postaviti pitanja, a Tokić im obećava da će sutra jedan od zapovjednika obrane doći na konferenciju za novinare i odgovoriti na pitanja novinara.
Tokić ; “Zapadna Hercegovina je cjelovit organizam”
Na jedno pitanje novinara Tokić, ipak, odgovara. Zašto je jutros raketiran Široki Brijeg?
„Agresor zna da je Zapadna Hercegovina cjeloviti organizam, zato najubojitijim sredstvima napada svaki dio tog organizma“, kaže Tokić
Šaljemo izvješća s konferencije, čeka se u redu za mobitel, a sve to uz tutnjavi tenkova koja odjekuje Kupreškom visoravni, jer se i danas vode žestoke borbe.
Vode se borbe cijeli dan, zalaze i u noć, hladnu, tešku pogubnu.
U sljedećem nastavku: SRIJEDA, 8. travnja, 1992. Roditelji traže sinove, slute najgore!
www.tomislavnews.com /Foto: Srušena crkva u Župi Suho Polje, Kupres/Izvor – www.zlosela.com
