Ljubav postoji, samo smo je mi upropastili pravilima: mora on ovako, mora on onako, mora izgledati dobro, mora živjeti ovdje ili ondje, radit ovdje ili ondje, biti ovakav ili onakav.
Ljubav postoji boni, ne na način ”pa bit će mi lipo s njim, dobar je”, nego na način ”umirem za njim, želim mu rodit dvoje djece i šetat pašče koje mi iđe na živce!”
PIŠE : MARINA RADOŠ
Ljubav postoji boni, koliko ste sretni da je pronađete i da je se ne uplašite. Ljubav nije financijska ni emotivna sigurnost, ljubav je invaliditet nogu i vokabular potpunog kretena u njegovoj blizini!
Ljubav postoji boni, samo ste je vi uneredili pravilima: ”mora bit naš, mora bit iz dobre familije, mora imati viziju, mora znat sa mnom.”
Ljubav postoji boni, nakon trideset godina braka kada je on poljubi na kolodvoru kao na klupi u parku na kojoj su ispisana imena huligana i zaljubljenih parova.
Ljubav postoji, boni, ona ”ne-mogu-da-živim-bez-tebe” ljubav. Ona ”samo-me-pogledaj-srušit-ću-se” ljubav za koju vam lažu da se desi samo u srednjoj školi.
Ljubav postoji boni, mijenja nas u potpunosti i pušta nas da budemo ono što jesmo. Ljubav krsti i odriče se svega, ljubav baca cigarete, ljubav stvara ovisnost, ljubav mijenja životne stavove, od ljubavi mršavimo i debljamo se.
Ljubav postoji boni, i od svih nas pravi iste idiote, iako smo do prije dva mjeseca u društvu bili glas razuma. Ista je, kad je velika i prava, sa 15, 25, 35 i 45. Samo što kad nas uhvati starije znamo što ćemo s njom.
Ljubav postoji, ušutite isfrustrirani i prestanite da mi je dirate.
Ljubav postoji, ušutite materijalisti. Ušutite iskompleksirani. Ušutite ziheraši. Ušutite kukavice. I svi koji ste ju zamijenili bilo čime.
Ona nema godine,nema dopuštenje ili neprihvaćanje, nema ime i prezime, nema nacionalnost, nema zaostalo selo, nema broj seksualnih partnera prije, nema nevinost i iskustvo, nema stomak, nema pločice, nema visinu, nema zanimanje.
Ljubav postoji, boni, pričekajte je. Pustite je da vas sruši.
