Drage majke, sretan vam Majčin dan uz dvije pričice o majčinom srcu i ženinoj brižnosti, u kojima će se većina vas (nas) majki prepoznati.
Mnogo je priča i pjesama napisano o veličini majčinog srca, tom nepresušnom izvoru ljubavi, o srcu koje ne stari, vječno je mlado i zaigrano, o majčinoj bezuvjetnoj ljubavi, o milosrđu, jer svugdje i us vakome može nestati milosrđa, ali ne u majčinom srcu. Kad kažeš “Majka” puna su usta, a mi smo zabilježili dvije duvanjske pričice kao potkrijepu rečenom, te jednu o majci kojoj su nebitne stvari važnije od njezinog zdravlja.
Majka kod liječnika ove zime
-Gospodine doktore, mogu li ja odgodit tu operaciju u Mostaru, gadno je vrijeme, snijeg visok, može zapušit, pa…
-Gospođo draga, ne briniti vi za vrijeme, vas će hitna voziti za Mostar, nisam siguran koliko će vam još srce izdržati, nemate razloga odgađati, a bojim se biti će kasno.
-Znam ja, dragi doktore, da ćete vi meni osigurati vozilo hitne, a da i bude zauzeto mogu ja platiti auto, ali se brinem za svoje troje djece i unučadi koji su u tuđini, znam da će odmah krenuti vidjeti me, a vidite kakav je put, pa ova neka bolešćurina, granice, pa ne bih, ne daj Bože, da im se zbog mene nešto dogodi, radije ću ja malo trpiti dok ne bude ljepše vrijeme!
-Ali ženo draga, ne znam dokle će ti srce izdržati…?
-Neće li samo dok ne bude ljepše vrijeme, ako me izda po ovoj pušaniji kako će mi djeca i unučad doći na sprovod? Molit ću ja Boga da poživim samo dok se vrijeme ne proljepša, da moji dragi ne putuju po nevremenu.
Majka u rađaonici
Poznata je ova priča u duvanjskom kraju
Došla žena koja je osjetila trudove u rađaonicu u Dom zdravlja u Tomislavgradu, a kod kuće joj ostalo šestero male djece (davno je to bilo)! Pregleda je babica i kaže kako je malo otvorena i da bi mogla rodit za tri četiri sata, da leži i čeka.
Čim se babica(primalja) udalji, ona se izvuče iz kreveta…
Vrati se babica nigdje žene s trudovima? Digla se uzbuna, gdje je nestala…Traže je, a ona polako, a sve držeći se za trbuh stiže pred rodilišta.
-Kud si išla ženo?-viče zabrinuta babica.
-Morala sam otići do kuće skuhat djeci ručak, onaj im ćaća suvoruk, evo sad ću ja na postelju, utužilo…!
Neka malo hitna pričeka!
Priča se, a vjerujemo da je istina, kako je jedna majka Duvanjka osjetila jake bolove u prsima, jedva je disala, pa nazvala hitnu, nitko se u kući nije zavrnuo. I stvarno vozilo hitne brzo stiglo i kad su ušli u kuću žena na stolu uzela krpu i čisti luster?!
-Jeste li Vi zvali hitnu?-pita je medicinska sestra i gleda u nju u nevjerici.
-Jesam, sačekajte malo, taman sam pošla pa pogleda i vidim paučine oko lustera, a ja idem iz kuće. Da mi štogod bude, a luster prljav…- jedva dišući govori žena na stolu, snesoše je i u hitnu!
Eto to je majka Duvanjka, odgojena po onoj sve sredi i uvijek neka je čisto u kući, po kući: „Da ko god bane, ne znaš ti kud ko oda…“, pa prije odlaska u postelju sve ostavi čisto iza sebe, zategni trosjed, dvosjed, fotelju, operi, skloni sve…može netko banut rano. Kad se spremaš u grad, sve ostavi pospremljeno, može netko navratit, pa kad se spremaš na put sve počisti, sve mora biti uredno, jer „da ko bane“.
Drage majke, posebice mlađe, moja preporuka nakon godina iskustva: mislite malo i na sebe, baš vas briga ako netko bane, ako mu se ne sviđa neka ne ulazi, neka se vrati s vrata. I lijepo je svakome ugađat, pazit, ali sve „s mirom“, vodite računa i o sebi, o svom zdravlju i o svom izgledu, pa kad netko bane lijepo je vidjeti uređenu ženu-majku, kako se djeca maze, igraju oko nje!
Zato, drage majke i sve one koje ćete to postati, želimo vam sretan Majčin dan i mislite vi i na druge, prije svih na svoju djecu ako ih imate, ali baš zbog – njih mislite i na sebe!
A svi, ako imate sreću da vam je majka živa, Bogu budite zahvalni, a majci, jednoj i jedinoj, čestitajte Majčin dan, poljubite je, zagrlite, ako je daleko od vas (a , nažalost, mnoge jesu!) nazovite je telefonom, čestitajte, neka vam čuje glas, jer nitko kao majčino srce ne može osjetiti i po vašem glasu kako ste!
www.tomislavnews.com/Foto ilustracija
