Što Duvnjaku, bauštelcu, radniku u tuđini može popraviti raspoloženje, razbiti mu tugu koja se lako nakupi u prsima, pa pritiska čovika?
Nije teško odgovoriti na to onome tko ima 30 godina radnog staža na njemačkoj baušteli, gdje mu je tijelo, gdje udara životom, a srce i duša su mu na duvanjskim livadama, na našim njivama, na podvornicama, na planinama, brdima, gradinama…Zanesemo se mi tako u maštanju dok radimo da bi nam ponekada tribalo zvono zazvoniti za kraj radnog vrimena kad se već smrkava. Umisto zvona često nas naši supatnici potegnu za rukav ili „plenu“ po ramenu i tako se „probudimo“ na poslu kad triba prekinuti poso. Evo opet se zanesem u svom pričanju, a tijo sam vam ukratko ispričati što me raspoložilo jutros kad sam došo na poso, a nije pivo, nije povišica, nije ni vikend da bi išo u zavičaj, a tek sam se vratio. A što je, vidim kako ste nestrpljivi!
Šala, obična šala, odnosno istinita šala koju mi jutros ispriča kum Mirketina. Kune se kako se to dogodilo sada za Gospojinu u jednom našem selu, a nakon svadbe koji sada u našem zavičaju ne manjka.
Dakle, priča Mirketina kako se novopečenoj nevisti učinilo da je svekar dobar, bolji od svekrve, pa se usudi upitati ga: „Svekre, što ja trebam ujutro uraditi kad ustanem, kakav je običaj ovde u vašem selu?“
„ Tribaš se malo ranije ustati, pomusti krave i sačekati da se gosti-svati koji su ostali prinoćiti kod nas ustanu, a onda uniti kantu mlika, upitati ih jesu li se naspavali, onda reći da si pomuzla krave, skuvati im kavu i mliko i to je to, ništa više, hvalit će te kako si vridna, a obradovat ćeš i svekrvu, kojoj je teško ugoditi, malo ti je ona zanovetna, a naj se više voli narugati svekrvom novi nevista“, posavjetova svekar nevjestu.
„Ali, svekre, ja nikada nisam muzla krave, ja to ne znam, kako ću, jadna ja…!“
„Ma što si jadna, čudio bi se da znaš, malo je cura danas koje to znaju. Da se mogu krave musti na onome fejsu, znale bi. Ali, ja to razumim, ništa ne brini, ja ću na prozoru ostaviti kantu s mlikom, pa ti kad se probudiš, uzmeš kantu i u kuću…“
„Baš Vam hvala, samo da to prođe…“
Ustala se malo ranije seoska mlada, uredila se, minica, štikle, frizura…neopazice izišla iz kuće, otišla do prozora gdje ju je čekala kanta puna mlijeka. Sva sretna, uzme kantu, uđe u kuću, nazva faljen Isus, upita jesu li se naspavali, a onda slavodobitno:
„Evo je pomuzla krave pa ću sada skuhat kavu…
„Ma kakve krave, jadna ti sam, čije li si pomuzla, pa mi odavno nemamo ni jednu kravu, a Bože…!“, povika svekrva i uhvati se za glavu, a svekar namiguje nevjesti i smije se, a ona oborila glavu, što će jadno žensko.
Eto, to mi ispriča Mirketina, a ja cili dan radim i ne pristajem se smijati, stalno mi to u glavi, a slike se redaju pred očima, haha.
www.tomislavnews.com / Gastarbajter Jozan/Foto: Cris Tina
