Legenda o zabranjenoj ljubavi iz 15. stoljeća istinita je priča koja će uskoro dobiti i svoje dugometražno uprizorenje
U dubrovačkom Arhivu čuva se dokument koji potvrđuje da nisu sve legende izmišljene, nego da su neke od njih, kao ona iz 1483. godine, utemeljene na stvarnom događaju.
Legenda o zabranjenoj ljubavi iz 15. stoljeća istinita je priča koja će uskoro dobiti i svoje dugometražno uprizorenje u animiranom filmu režisera i scenarista Rolanda Pehareca. Pretprodukcija filma “Legenda o lopudskoj sirotici” gotova je, a za dva tjedna kreće se s produkcijom.
Priča koju redatelj naziva “jačom od one o Romeu i Juliji” dio je baštine dubrovačkoga kraja, a vezana je uz Lopud i otočić Sveti Andrija od pučine. Priča je to o Mari koja je živjela u Šunju, na Lopudu, s tri brata ribara, bez oca i bez majke. Imala je prijateljicu Cvijetu, čiji se brat Niko udvarao Mari, no ona za to nije marila, pa je on, jadan, čekao i nadao se.
Jedne noći braća su otišla u ribe, a Mara i Cvijeta ostale su doma. U neki kasni sat na moru se digla oluja, vjetar je fijukao, a djevojke su začule zapomaganje te su, u strahu za svoju braću, izletjele s feralom u rukama, veslajući ususret glasu. U plićaku se nazirala sjena jedrenjaka, a u moru djevojke nađoše obamrlog mladog muškarca, kojeg su nemoćnog podigle i odnijele na sigurno. Bijaše to Ivan, sin jednog od utjecajnijih vlastelina iz Dubrovnika.
Fenjer na hridi
Mara ga je njegovala, a on se pravio bolesniji nego što jest jer su mu omilili Marina blizina i njezina ruka. No, nakon nekog vremena morao je poći kući, a stroga pravila plemićke obitelji nisu dopuštala da ostanu zajedno; on vlastelin i ona – obična seljanka. Njegov otac, unatoč velikoj zahvalnosti za život svoga sina, na to nije mogao pristati.
Marina braća nisu znala za ljubavnu romansu koja im se odvijala pred očima, takvo što i njima je bilo nezamislivo, a u međuvremenu je Maru zaprosio Niko. Braća su odmah toj prosidbi dala blagoslov, no Mara je otezala s konačnim pristankom. Ivan je za to vrijeme još uvijek pokušavao nagovoriti oca da mu dopusti da se oženi Marom i, kako nije uspijevao, odlučio je ostaviti svjetovni život i otišao je u samostan na Sv. Andriju.
Na prozoru samostana Ivan je uzalud očekivao dragu...
Većeg skandala u to doba u Gradu nije bilo. Vijest da joj je dragi otišao u samostan došla je i do Mare, pa je jednom iskoristila priliku dok joj braće nije bilo i odveslala do otočića u zagrljaj svome zabranjenom ljubavniku. Tog se ljeta Mara naveslala… No, ljeto je odmicalo, a dan bio sve kraći i more sve nemirnije, pa su trebali smisliti način kako da se nastave viđati. Dogovorili su se da Ivan zapali fenjer na hridi, a ona će plivati prema signalu.
No, Marini plivački pohodi nisu dugo mogli ostati tajna, za to je doznao i Niko, koji ju je krišom pratio i u silnoj ljubomori nagovorio njezinu braću na pakleni plan. Jednog mračnog popodneva Mara je po običaju plivala na Sv. Andriju, a oni su je promatrali skrivajući se. Kad je pao mrak, u čamcu su zapalili vatru i odveslali prema pučini.
Valovi su jačali, a ona je plivala prema signalu sve dalje i dalje, dok je umor i more nisu svladali… Ivan ju je te noći uzalud čekao na obali, čekao je još tri noći, a kad su Marino mrtvo tijelo valovi izbacili na stijene, Ivan je odlučio ostati zauvijek u samostanu…
Tijekom stoljeća ova je priča postala narodnom predajom, a potom je prerasla u legendu, čiju su ljepotu prepoznali i Ivan Gundulić, Petar Preradović i drugi dubrovački pisci. Posebnu pozornost u filmu posvetit će se vjernoj rekonstrukciji vremena u kojem se odvija priča o lopudskoj sirotici, uz puno poštovanje faktografije, povijesne i arhivske građe u tretmanu arhitekture, mizanscena, folklora, kostimografije, jezika i ostalih autentičnih karakteristika toga razdoblja. Zvuči sjajno, pogotovo kao najava animiranog filma.
Slobodna Dalmacija/TN
