Njemački mediji su nedavno pisali o Mariji Tokić Miličević, 34-godišnjoj Hrvatici iz BiH s adresom u njemačkom gradu Heideu kao odličnom primjeru uspješne integracije.
– Željela sam raditi, nisam htjela sjediti kod kuće i dobivati novac od Grada – rekla je Marija. Marijin suprug se zaposlio u tvrtci koja se bavi dizajniranjem reklama, a Marija pohađa tečaj njemačkoj jezika, (položila je B1 i LiD test te uskoro kreće na B2) , te povremeno radi projekte za gradsku upravu.
Već krajem listopada u okviru jednog projekta će u Meldorfu imati prezentaciju o Bosni i Hercegovini. Prezentacija će se održati na njemačkom jeziku, a pomoći će joj susjed Nijemac, inače umirovljeni učitelj.
– Znanje mog njemačkog jezika nakon godinu i pol dana još nije na zavidnoj razini. Ali, učim, s ponosnom mogu reći da s ljudima komuniciram bez problema, idem sama u razne institucije obavljati poslove. Susjedi Nijemci su sa mnom zadovoljni – kaže sa smiješkom.
Nije bilo izbora
Marija je dijete s Kupreške visoravni i mostarska nevjesta. U Heide, mali grad na sjeveru Njemačke došla je u travnju 2017. godine. Magistrica je novinarstva, smjer Odnosi s javnošću, profesorica razredne nastave i bivša poručnica Oružanih snaga BiH. Nakon desetogodišnjeg radnog iskustva; tri godine novinarskog i uredničkog rada u “Dnevnom listu” i sedam godina u Oružanim snagama BiH, s činom poruč¬nice dala je otkaz i u tri kofera ponijela svoj život i živote svog 31-godišnjeg supruga i petogodišnjeg sina na sjever Njemačke.
– Otkaz iz Oružanih snaga je uslijedio pod iznimno psihičkim pritiskom od strane nadređenih na koji više nije bilo moguće nikako drugačije odgovoriti osim zahtjevom za razduženje u kojem je pisalo “radi preseljenja u inozemstvo” – otkrila je Marija.
Marija ponekad izgleda kao “čelična lady”, ali oni koji je dobro znaju za nju će reći kako je jako osjetljiva osoba. Boli je nepravda, pogotovo ona nanesena hrvatskom narodu.
Nepravda koja je nanesena hrvatskom narodu uopće, a pogotovu u BiH od strane drugih ali i samih Hrvata je ono što me najviše boli. Nisam htjela samo klimati glavom kad su to drugi željeli i misliti kako oni misle. Zato sam odlučila otići s obitelji u Njemačku – rekla je Marija.
Uvijek je bila željna znanja i učenja od iskusnijih i sposobnijih ljudi. Učila je kao poručnica djelujući od Afganistana do Švicarske, ali se nažalost, 2017. godine opet našla na početku i, prema vlastitom priznanju, jako povrijeđena.
– Ali, ja sam žena koja se nikad ne predaje i uvijek želi uspjeti. Nema uspjeha bez vlastitog truda i znoja ali i ljubavi prema onom što radite – zaključila je Marija.
I nema sumnja da će uspjeti, jer ljudi s Kupreške visoravni imaju čeličnu volju, ljubav i upornost i dolaze do svog cilja.
