Posjetiti, biti, vidjeti Asiz, ponizni, živopisni, predivni …i to pretočiti u riječi, opisati to na običnom papiru, zaista je teško, jer sve ono što sam vidjela i doživjela-neopisivo je, čudesno
Ponizno mjesto, grob Sv. Franje i mnoga druga svetišta obogatili su moj život za predivno iskustvo, koje želim podijeliti sa svima koji to žele čuti, pročitati.
Na Uskrs, 31.ožujka, 2013. godine, predstavnice Frame iz Tomislavgrada (Marija Baković i ja) s predstavnicima Franjevačkih mladeži diljem Hercegovine zaputili smo se put Asiza , a vodio nas je duhovni asistent područne Frame , fra Josip Vlašić.
Na početku putovanja fra.Josip je osmislio odličan način kako bi se zbližili: izrezao je papiriće s imenima svih nas. Koga izvučeš njega si obvezan čuvati cijelo svoje putovanje, moliti za njega, voliti ga kao vjeran pastir svoju ovčicu. I doista je bilo tako, zbližili smo se, upoznali i na kraju smo bili svi kao jedno.
Uz pjesmu, molitvu, društvene igre… brzo, ali sigurno smo stigli u Padovu, gdje smo za početak posjetili svetište sv.Leopolda i imali svoju prvu hodočasničku misu.Naša sljedeća lokacija je ,također , bila u Padovi, u crkvi Sv.Ante.
Padova? Crkva svetog .Ante? Relikvije (njegov očuvan jezik i čeljust, koji se ni danas nisu raspali)? Bože, hvala ti što si i meni pružio prigodu sve to vidjeti, doživjeti, bila sam presretna, ali, po ozarenim licima i skrušenoj molitvi, vidjela sam da su svi sretni koju su bili tu.
Nakon Padove u kojoj sam pomislila da je moja sreća dosegla najvišu razinu, uslijedio je vrhunac putovanja – Asiz!
{gallery}asiz{/gallery}
Smjestili smo se u Capodacqui u blizini Asiza. S obzirom na umor od popunjenog vremena, prvi dan smo završili uz molitvu, razmještaj i smještaj po sobama i odlazak na spavanje.
Sljedeći dan posjetili smo “san svakog framaša”. ” Reče Bog: Franjo idi i popravi moju crkvu koja se ruši!“ Sad ja doživljavam shvaćanje sv.Franje i njegovo prvo djelo-tu predivnu Porcijunkulu..
A nakon toga vidjeti njegovu sobu, mjesto gdje je proveo zatočen, njegovu baziliku, pa poslije samostan njegove sljedbenice sv.Klare, sve me se to tako snažno dojmilo da još nisam sve to posložila, još mi to izgleda kao san.
Tri preostala hodočasnička dana proveli smo u crkvi sv.Damjana, gdje smo vidjeli originalni križ sv.Damjana, Carceri, bazilika sv.Rite, Greccio, te vrhunac na kraju-mjesto na kojem je sv.Franjo dobio stigme (Isusove rane) – brdo La Verna
I da, došao je i zadnji dan našeg hodočašćenja. Nakon tjedan dana, koja će nam trajno ostati u sjećanju, trebalo se vratiti kući. Teško nam se bilo rastati, ali kad znaš da ideš svojoj kući, lakše je.
Rastali smo se uz molitvu zahvalnosti dragom Bogu na ovome dragocjenom, prelijepom iskustvu, koje bih svima poželjela, uz poruku: „ Živi po uzoru na život svetoga Franje, s vjerom u Boga i doživi nešto poput ovoga! Jer, dragocjen si u mojim očima, vrijedan si i ljubim te ja“
Marijana Marinčić/www.tomislavnews.com
Foto: FB
