Pročitajte što je Mostar za Marinu Radoš i što će uskoro biti za stotine duvanjskih brucošica i brucoša, kojima posebno preporučujemo ovaj tekst!
Mostar mi ovih dana izmiče iz ruku. Kao pijesak.
Što ga čvršće stišćem, on sve brže promiče. Od onog prljavog grada koji me zatekao s koferom bez snova i ambicija prije pet godina, postao je moj drugi dom.
On je kao zločesti momak iz srednje koji nije nikako preporučljiv, i ti se zaljubiš u njega, a to ne možeš objasniti ni drugima ni sebi.
On je moja prva prava sloboda i moj zatvor koji me okovao u unajmljene studenske stanove u kojima sam proživjela prvi dio pravog života.
On je ona provalija koja se ukaže iza posljednje krivine, i spuca te svjetlost. On je prvi osmijeh nakon nekog tužnog vikenda i ispraznog ljeta.
Znam, ima na svijetu deset milijuna nijansi zelene boje. I nijedna nije ni slična boji Neretve u proljeće. Maj u Mostaru te zavede i opčini, kao lijepa djevojka iz provincije na kolodvoru, koja zamahne kosom i zamiriše na behar.
To je onaj užareni asfalt, koji se migolji kao lava pod potpeticama i red lipa koje mirišu kad šetaš u ponoć.
Moja prva upisana dvica. Moj prvi pad na ispitu.
Mostar je moje prvo siromaštvo. Moja prva podjeljena cigareta i pašteta.
Mostar je onih 30 kvadrata u kojim sam se smijala i plakala s Mašom, i dežurala šaljući joj bonove od dvije marke u Zagreb.
Mostar je ona Aida koja mi donosi punjene paprike kad sam bolesna.
Mostar je onaj idiot Željko koji mi upropasti sve ljubavne veze i postaje moj najbolji prijatelj.
Mostar su moje cimerice s kojima se biješ, piješ, plačeš, smiješ se.
Mostar je psovanje tetaka momcima koje ne poznajem zato što mu jedna od nas psuje tetku.
Mostar je sirova filozofija stvorena na terasi Bijelog Bara u tri ujutro. Stari most pod deset tona snijega.
Mostar je raj nekih novih klinaca i pakao poroka. Neplaćene režije i preplaćeni tulumi.
Mostar je kucanje u laptop da nastane moj Miki. Kucanje Snježani da nam opet dadne vadičep i oprosti što već deset noći zaredom ne spava zbog nas.
Mostar je život. Onaj mokri, zgaženi i sivi život koji čuvaš i voliš samo zato što je jedan jedini. Što ih nema deset.
Mostar je svaka neprežaljena ljubav. Ruka ispod vrata u hladnoj sobi. Veselje. Noćna dostava. Lude gazde. I onaj najslađi smijeh kad se dobro isplačeš što si pao ispit.
www.tomislavnews.com/ Marina Radoš/ Više na:https://www.facebook.com/pages/Marina-Rado%C5%A1/695733073804672
