BRKO
Moj stric Stipan, Brko smo ga zvali bio je profesor matematike u Tomislavgradu, inicijator osnivanja NK OSK iz Otoka. Strog i principijelan čovjek a nadasve tvrdoglav i nepopustljiv. Rijetko tko od njegovih učenika je imao preko trojke iz matematike. Opet koga god bih upoznao od njegovih učenika pa i šire iz tih krajeva kad bi čuli prezime pitali bi što ti je profesor Bakrač ? Čak i danas godinama nakon njegove smrti ( a prošlo je 18) ljudi iz tih krajeva me to pitaju. Uvijek je reakcija na spomen njegovog lika i djela strahopoštovanje i divljenje . Nikad niti jedne negativna reakcije, riječi… A čovjek im je davao jedinice, bacao na popravni pola razreda .
Kod nas u Zadar je često dolazio i mi smo ga kao djeca i kasnije adolescenti obožavali. Nije donosio nikakve poklone, znao nas je izbaciti iz kreveta u 6 sati ujutro, vozati u kojekakvim sportskim igrama u kojima ga nikada nismo mogli dobiti a mi smo jedva čekali da dođe , pojavi se na vratima… Često je s ocem dugo pričao za stolom o rodnom kraju , događajima iz mladosti, kojekakvim temama. Mi bi kao djeca gledali televiziju i jednim uhom slušali što bi njih dvojica pričali.
Danas se više ne sjećam gotovo ničega iz tih njihovih razgovora. Međutim jedna crtica mi se urezala u sjećanje. Nećak Joko mu je jednom prilikom spočitnuo kako zbog svoje principijelnosti i tvrdoglavosti ima malo prijatelja . Stric otpi gutljaj rakije i kaže : rekao sam mu biti će ih i manje. Pitao sam se što on to priča ? Zašto govori da je dobro što ima malo prijatelja a da će ih imati i manje ? U to vrijeme bez mobitela i društvenih mreža prijateljstva , druženje sa prijateljima , naše zajedničke gluposti , igre i sportska nadmetanja bile su mi najvažnije stvari u životu…
Danas bolje nego ikada razumijem što je stric htio reći i zašto mi se baš ta crtica urezala u pamćenje. Ljudi su kvarljiva roba a mi smo neka druga sorta…
Nije lako biti Pupić-Bakrač / Piše : Marko Pupić-Bakrač
www.tomislavnews.com
