Godine su tvog Gospodina, draga moja, dobro pritisnule, kažeš da je ozbiljno obolio, a da budem iskrena, nikada mi i nije izgledao zdrav!
Draga moja Mare, dugo ti već nisam pisala, jer smo se čule posredstvom svega i svačega: telefonom, mobitelom, skypom, preko FB, ali kad si mi rekla da si se zaželjela čitati moja pisma, te da tom tvom Gospodinu smeta kad ti razgovaraš bilo s kim, natjerala sam se pisati ti.
Važno mi je da si ti, djeca ti i unuci zdravo, a za Gospodina ne znam što bih rekla: godine ga pritisnule, rodni list mu odavno uvenuo, kažeš obolio, a da budem iskrena, nikada mi i nije izgledao zdrav, pa se ti ljutila ne ljutila!
Jedino što mi se kod njega sviđalo bila je debljina njegovog novčanika, mislim figurativno, a znam da se tebi sviđalo kod njega još ponešto, jer ne bi s njim izdržala 30 godina, a Gospodin je stariji isto toliko od tebe, pa kad sračunam da je tebi, a generacija smo, blizu 60, ajme kud me ovo računanje odvede…Nikad nisam znala s računima, to je bila tvoja specijalnost, a ja sam uvijek brojila zvijezde, dok mi se nije zamantalo od silne mjesečine kroz granje, je, od romantike koja me još ne popušta.
Ne znam kako je s tobom, ali ja sada mjesečinu ponekad vidim u po bijela dana, jer mi se smrkne čim malo odani, pa pročitam ili čujem kakvo je stanje ovdje kod nas: mnogo siromašnih, više nezaposlenih, iseljavanje, pljačka, nesposobni političari, lopovska vlast, prometne nesreće…
Možda to sve nije istina, možda je gore nego se čini i piše, ali eto, mi nekim čudom preživljavamo, mnogi vjeruju samo zato što nam je blizu Međugorje pa nas štiti, od munje, grada, rata…i zla svakoga Gospa Međugorska.
To mi pade napamet jer već od iduće nedjelje počinje Blagoslov polja-mise na grobljima, gdje se moli:“Od munje, grada , rata i zla svakoga-oslobodi nas Gospodine“, ali bi trebalo, poimenice, istaknuti , navesti, još neka zla. Recimo: od bahatih vlastodržaca, od pohlepnih poslodavaca, od zlih svekrva, od bezobraznih nevjesta, od nasilnika, od pijanica, od kockara, od nesavjesnih vozača…ne smijem više, jer bi ispalo da molimo Gospodina da nas oslobodi pola roda ljudskoga, a to ne bi bilo u redu, je li tako, Mare moja draga, postalo bi tijesno i u paklu i u čistilištu. Zna Gospodin što radi, samo su nama njegovi putovi čudni!
I nisu samo putovi Gospodnji čudni, ja se svako malo nečemu čudim: brojnim i skupim svadbenim veseljima, unatoč sveopćoj krizi, brojnim vozilima po ulicama kao da troše vodu, a ne skupo gorivo, čudim se kako onima koji imaju Bog daje još više, a oni ne dijele sirotinji, nego kradu od nje! Čudim se da svatko ima mobitel, pa i djeca, i stalno razgovaraju, možda ima neka caka koju mi starije ne znamo, neka o besplatnom telefoniranju. Ma, još je kod nas mnogo toga za čuđenje, pa ću još samo spomenuti čemu sam se jutros začudila: znaš da je kod nas sada vrijeme kad se sade krumpiri i zamisli kilogram krumpira za sađenje, oni nekadašnjih škriljka stoji 2 KM ovdje kod nas i gužva ne možeš doći na red kupiti ih! A u Grudama, da, da, u ovim blizu nas, isti ti krumpiri po 1,15 KM. Eto, u 20 kilometara cijene drastično manje! Kako to, zašto to, Bog ti dragi zna! Reci po duši: je li pravo da je cijena krumpira veće od cijene najljepših jabuka i kako se kod vas, tamo preko oceana, kreću cijene krumpira?
Draga moja, nemam ti kada više pisati, moram ići gledati kako drugi rade i sada po njivama, jer ti ja više nisam za to: što sam kopala kopala, što sadila sadila, a sada gledam i zavidim ovima što još uvijek mogu raditi i saditi, a znam, oni bi se čudili na čemu im zavidim. Sada znaš, a i ja sam shvatila, da nisu samo pjesnici čuđenje na svijetu! Nego je ovaj svijet čudan, pa ti Mare kontaj!
Neću te više dušit, ajde ti do svoga Gospodina supruga, poljubi ga u onaj nakrivljeni šeširić i tješi ga da će sutra bit bolje, da će ozdravit, pa nije se nitko laži udavio!
Pišem ti uskoro, a do tada, mislim na tebe!
Tvoja Anđa
www.tomislavnews.com/Ljuba Đikić
