Međunarodni dan starijih osoba proglasila je Glavna Skupština Ujedinjenih naroda 14. prosinca 1990. rezolucijom 45/106, da bi se naglasila važnost osiguravanja životne sredine koja se može prilagoditi potrebama i sposobnostima stanovnika treće dobi. Proglašenjem Međunarodnog dana starijih osoba želi se potaknuti države da starijim članovima osiguraju zadovoljenje njihovih potreba i omoguće im sudjelovanje u društvu sukladno njihovim fizičkim i intelektualnim sposobnostima. Međunarodni dan starijih osoba obilježava se od 1991. svake godine 1. listopada.
Svjetska zdravstvena organizacija u “Brazilskoj deklaraciji o aktivnom zdravom starenju” pitanje zdravog starenja postavlja u kontekst održivog razvoja. Zdrave, aktivne starije osobe važan su resurs svojim obiteljima, zajednici i ekonomiji cjelokupnog pučanstva. Zaštita zdravlja starijih osoba glavni je pokazatelj napretka ili propusta za zaštitu zdravlja cjelokupnog stanovništva, piše u navedenoj deklaraciji.
Nije nam namjera razglabati o svjetskim deklaracijama, jer smo sigurni da ni jedna riječ, ni jedna uputa o skrbi o starijim osobama iz deklaracija ne dopire do B i H, do našeg malog mjesta, daleko smo mi od toga, a veliko je pitanje ima li na svijetu i jedna zemlja i jedno mjesto koje može ili koje primjenjuje u potpunosti “Deklaraciju o aktivnom i zdravom starenju”.
Kod nas u B i H, Hrvatskoj i okruženju skrb o starijim osobama nikada nije bila na dobroj, kamoli zavidnoj razini. Ustvari, sve ovisi od odnosa članova obitelji prema starijim osobama.
Nekada su djeca, unuci, ukućani, uglavnom, poštivali starije osobe, kažemo uglavnom jer je uvijek bilo izuzetaka. Danas i svakim danom u sve manjoj mjeri, ali sve to treba postaviti u kontekst vremena, jer danas nije lako ni mlađim osobama u neprestanoj trci za preživljavanjem, u suludom svijetu gdje borba za prestiž u materijalnim dobrima sve više zaboravlja na ljudskost, nema se vremena, najčešće, ni za odgoj djece, niti ljubav i pažnju prema roditeljima, bakama i djedovima.
U duvanjskom kraju prije 22 godine otvoren je Starački dom kapaciteta oko 100 osoba, ali uvijek se čeka na smještaj, što ne treba objašnjavati. Ali, reći će mnogi, hvala Bogu pa imamo Starački dom, što bi bilo od mnogih starijih i nemoćnih koji ostaju sami po kućama, u polupraznim selima, a njihovi potomci su u tuđini, bore se prehraniti svoju obitelj, jer kod kuće, na svom ognjištu, u svojoj domovini, to ne mogu. Stariji roditelji ostaju sami, a djeca im, ili unuci, ako starci nisu u stanju samo platiti smještaj u Domu, bez riječi prigovora plaćaju, dovoljno je da znaju kako su na sigurnom, u toplom, kako imaju redovno sve obroke, kako nisu sami. I istina je sve to, ali kad posjetite osobe u Staračkom domu vidite da nema radosti, nema osmijeha, tuga im se čita u očima, jer njihovi najdraži, najčešće, ne mogu biti uz njih, rijetko ih posjećuju, posebice ove ne-zdrave godine, kad nije ni dozvoljena posjeta zbog mjera virusa korone.
Svi mi to znamo i svi to znaju da starijim osobama nije osigurana zdrava i zaslužena starost, većina je prepuštena, ako su izvan staračkih domova, dobroj volji susjeda. U duvanjskom kraju još uvijek ima dobrih i plemenitih ljudi, ljudi dobroga srca koji poštivaju svoje starije, koji priskoče u pomoć nemoćnim susjedima, ali, ruku na srce, sve ih je manje. U velikim gradovima nema ni toga, pa sve češće čitamo tužne sudbine starijih osoba, kako onih smještenih u Staračkim domovima, tako i onih prepuštenih na brigu susjedima, zaboravljenim i od potomaka, od rodbine, ali i susjeda. Ljudi su postali sve otuđeniji, a ove godine posebno, kad se preporučuje sa svih strana da se odmaknemo jedni od drugih, da se ne grlimo, ne ljubimo…Nije dobro i što je najgore ne znamo do kada će to trajati.
Svake je godine Starački dom u Tomislavgradu obilježavao, prigodnim programom, Međunarodni dan starijih osoba, a vjerujemo kako ove godine neće, zbog poznatih, razumljivih razloga. A da starijim osobama najviše nedostaje ljubav, blizina i pažnja njihovih najbliži, svjedoči i Zapis iz Staračkog doma objavljen prije dvije godine.
POKUŠALA SAM ali ne mogu ovo prešutjeti: Ništa me ne boli, samo me nešto steže u prsima!
Jučer je bio Svjetski dan starijih osoba, pa sam posjetila Starački dom u Tomislavgradu, gdje je bilo dvostruko slavlje: Uz Dan starijih osoba proslavljala se i 20. obljetnica rada Doma, to ste već jučer pročitali, ali, ali…
www.tomislavnews.com
