Nije istina da je južnije tužnije, istina je da srce vuče južnom kraju. Uvijek. Zahvalna sam Bogu na tom malenom, ali uistinu prekrasnom mjestu. Mojoj osobnoj oazi mira
Spakirala sam stvari i ispunila srcu želju, želju za mirisom polja, za drugačijim zalascima sunca, za domom, za ljubavi. Ispunila sam mu želju za južnim krajem. Teško je riječima opisati tu beskrajnu količinu ljubavi koju gajim prema ovom mjestu, gdje sam rođena i kratko živjela, ali nikada srcem i dušom iz njega otišla. Odrasla sam i s obitelji živim u Zadru, ali…
Granice su postavljene da znamo dokle možemo ići i većinom se te iste granice ne prelaze. No granični prijelaz Kamensko je granica vrijedna prelaska. I zatvorenih očiju točno bih znala kad bih se našla na tom raskrižju, s lijeve strane nalazi se put koji vodi u polje, a s desne strane put ka sreći. Tu smo, u Mrkodolu. U malom dijelu svemira, na kojem majka priroda nije štedjela. Svaki kamenčić je na svom mjestu, svako stablo je ondje gdje je bilo i zadnji put, sve i dalje miriši jednako. Miriši na ljubav, na sreću, na dom. Na svakih se par koraka osvrnem i napravim si vlastiti ”screenshoot”, spremim tu sliku negdje duboko u svojoj memoriji za dane pune nostalgije i nastavim dalje.
Naime, za sve vas koji ne znate, u Mrkodolu nema nikakvih ogromnih trgovačkih centara, disco klubova, ma čak ni poštenog kafića, ali prirodne ljepote su sasvim dovoljne. Uostalom za kafićima nema ni potrebe, jer se kava svakako pije na pumpi. Naravno, to je rezervirano samo za mušku populaciju, žene kavu piju u kući! A ispijanje kave nakon ručka definitivno je jedan od najboljih dijelova dana! No prvi vrhu ljestvice su mi svakako zore i popodnevni smiraji.
Nisam napravila nikakvu drastičnu promjenu, samo sam zamijenila balkon s pogledom na morska prostranstva za onaj s pogledom na predivno Duvanjsko polje. I zaista su predivni ti popodnevni smiraji dana kad se sunce sprema na počinak, a nebo se igra s bojama i oblicima oblaka. Koliko su ti prizori divni nad morskim, toliko su divni i nad poljskim prostranstvima. Pogotovo meni, zaljubljenici u zalaske sunca.
Zore su, u ovom zimskom periodu, zbilja posebne. Kažu da se po jutru dan poznaje, meni su moja osobito draga u onim trenucima kad mogu uživati u toplom domu, slušajući vatru u kominu, ispijajući kavu i gledajući na, mrazem okupane, brjegove ispred kuće. Neki će reći da to i nije nešto osobito, ali meni je. Sreću čine male stvari.
Previše emocija vežem za ovo mjesto, za ovaj mali dio zemlje pod nebeskim svodom. Vjerujem da svatko od nas ima jedno takvo mjesto, jednu takvu oazu mira. Ovo je ljubav koju nikakve daljine ne mogu pokolebati, ni toliki kilometri koji nas ponekad dijele ne mogu je smanjiti, dapače samo raste. Ljubav prema Mrkodolu je ljubav koja nema granice.
www.tomislavlavnews.com/ Tekst i foto: Antonija Adžić