Mala Crkva na brigu, u selu Mesihovina. Desna strana, drugi red, druga klupa. Svaka svetkovina, nediljna misa, put križa, krunica, u njoj stoji visok čovik čvrst ko stina, uspravan ko hrast. Crne sjajne kose, kao ugalj. Oštrih crta lica, toplog pogleda, samozatajnog osmijeha. Svi mi, mlado, staro… svi smo slobodni, naš doktor u Crkvi na sve budno prati. Pušilo, padalo, sivalo, grmilo , utabanom stazom ide put groblja, a u redu sumještani čekaju, uvik nekom nešto triba. A on, on strpljivo sluša, objašnjava: “Čekaj Bog s tobom, da ti kažem, stani Bog te pomoga”. Svima isti i za svakog uvik spreman, dobri duh svoje Mesijovine. Selo složno, to majka jednom rađa.
Zahvalit ne možemo Bogu i ponosni smo jer di god da krenete, predstavite se odakle ste, svi pitaju šta vam je Bagarić? Vrata su otvorena na spomen njegova imena di god dođete.
Mesihovina nema riječi utjehe ni zahvale za tog čovjeka. Samo ponos što počiva na našem groblju i bdije nad svojom rodnom grudom. Laka mu bila zemlja i pokoj mu vječni. A nama u srcu zauvijek ostaje naš dragi doktor Ivica. To majka jednom rađa.
Hvala svim dobrim ljudima što su došli biti s nama u ovim tužnim trenutcima za našu Mesihovinu.
Mještani Mesihovine
www.tomislavnews.com
