EH, KAD BIH MOGLA
Kad bih mogla vratit rujan mjesec
I djetinjstvo,
I početak škole,
I miris jeseni,
I pričanja ljetnih doživljaja,
I da mater zove kući u osam.
Samo da mi je jedan dan početka škole u Rošku Polju i
Samo jedanput vratit miris lakih obveza.
I neka melankolija obuzme čovjeka
Jer ne možeš to vratit.
Samo kad bih mogla
Kod crkve igrat nogometa i sakrive
I otići kući i reći kako nitko ne zna igrat
I sljedeću večer opet doći ekipi.
A sada…
Prazno igralište i parkiralište,
Prazne su ceste,
I još praznije kuće,
Ugašena svjetla i spuštene rolete
I čekaju.
Čekaju petnaest dana kolovoza
Da sve oživi i da se sjetiš svega
I pomisliš: ,, Bože, kako nam je lipo bilo, kad bi mogli vratit vrime!”
I trnci prošaraju tijelom.
Autorica: Mila Zelenika, učenica Gimnazije Marka Marulića Tomislavgrad
www.tomislavnews.com
