U dometu raketa opasno se zakuhalo. No, ako se uzme u obzir veličina ovih naših otužnih balkanskih zemljica, čudo bi bilo da nas i jedna pogodi.
Iako male, sve nastale države raspadom one velike su itekako pozamašne u svemu onome što ni u snu nismo sanjali onomad devedesetih. Lopovluk, nepotizam, kriminal i, nadasve, ogromna politička demagogija na svim nivoima vlasti.
Kao što i priliči, Bosna i Hercegovina prednjači po svemu. U Hrvatskoj kradu Hrvati, u Srbiji Srbi, a u Bosni kradu i jedni i drugi, plus Bošnjaci. I oni što spadaju u Ostale nimalo ne zaostaju.
Sve to običan narod trpi evo već trideset godina. Dok se u svijetu svako malo pale i ruše gradovi od strane prosvjednika, mi šutimo. I što je još gore, nikakve naznake za bilo kakav bunt nema na vidiku. Narod navikao na patnju, vladajući na beneficije i ‘mirna Bosna’.
Evo uzmimo za primjer Livno.
Grad koji neminovno izumire zajedno sa pripadajućim selima. Grad čiji su političari bar mogli pokazati dobru volju da pokušaju spasiti bar nešto.
Na žalost, svo prošlo vrijeme prosipali su demagogiju i u isto vrijeme bjesomučno krali narodna dobra. Ima onih koji tvrde da se dosta toga i napravilo?!
Ako je mjerilo prosperiteta vodovod, gradski trg, “zaobilaznica” i par kilometara asfalta… onda svaka čast.
Čast vam livanjski političari i za sve propale privredne objekte, desetak tisuća raseljenih, čast vam na tome što ste od nekadašnjeg grada napravili palanku gdje samo uhljebi opstaju.
Činjenica je da jedni te isti tri desetljeća drmaju Livnom, kradu, pogoduju, zapošljavaju, uništavaju.
Raznorazne Krište, Mihaljevići, Ivkovići, Šukeri, Baruni, Dalići, Omazići, Kreze… su očito korov koji se ne može uništiti.
Uspostavljeni sistem političke demagogije je toliko usavršen da i pojedini pokušaji mladih poštenih ljudi olako upadaju u beskonačnost političkih šupljih naklapanja.
Ne mali broj osoba je prisiljen ucjenama da obavlja dužnosti na koje ne bi pristao niti drogiran.
Rezultat takvog političkog rada svi znamo i šutimo. Valjda čekamo da postanemo konstitutivni pa da nam svane. Kako stvari stoje svanuti neće ni sljedećih trideset.
Očito nismo stvoreni da uživamo u demokraciji i genetski smo predodređeni da budemo sluge i da na koljenima čekamo milost gospodara.
I tako dok, evo tri desetljeća, čekamo rujnu zoru i da nas ogrije sunce, naši gospodari iz sjene se izrazito trude da ova tmurna naoblake još potraje. Taman toliko da pored sinova i kćeri, osiguraju i unuke.
A ti obični puče pakiraj kofere, drži se bauštela i par puta godišnje počupaj korov oko kućnog praga.
Bitno je da se ne puca…
M. Konta
www.tomislavnews.com/Relax-info