I ode novinar. Nema Livnjaka, a i šire da nije čuo za novinara Mioča, čovjeka koji je dugi niz godina predano radio i stvarao priče.
Inteligentan po prirodi, potkovan visokom naobrazbom radio je svoj posao na takav način da je svojim reportažama pomicao granice novinarstva.
Slobodno se može reći novinar od naroda bio i ostao do kraja. Nije se suzdržavao zagaziti mikrofonom i u najudaljenija sela, zabiti i snimiti zaboravljene ljude što bi se reklo i od Boga i od naroda.
Tako su nastajale reportaže rado gledane od svih onih koji su na bilo koji način se poistovjećivali sa akterima tih priča. Nije mu bilo niti strano istraživačko novinarstvo zbog kojeg je određenim ljudima bio trn u oku i koji su na mnoge načine novinara htjeli diskreditirati.
To ga nimalo nije pokolebalo u otkrivanju mnogih, na žalost niti danas procesuiranih kriminalnih afera. Kada sam mu jednom prigovorio da je preveliki pesimista glede cjelokupne livanjske situacije, on mi je odgovorio: Biti optimista u svemu ovome znači biti lud ili na drogama!
I bio je debelo u pravu. Kao dopisnik Slobodne Dalmacije učinio je mnogo u promicanju Livanjskog kraja i običaja, isto tako snimajući priloge za BHRT izvlačio je ovaj naš kraj iz magle dirigiranog novinarstva.
Njegovim odlaskom Livno je mnogo izgubilo u pogledu slobodnog novinarstva, novinarstva koje nije stranački i nacionalno ograničeno. U prilog ovoj tezi ide činjenica da je Mioč imao veliki broj prijatelja u sva tri naroda kao i u svim ostalim..
Pamtit ćemo ga po slobodi pisanja i snimanja iz čega su proistekle reportaže o malim, zaboravljenim i obezvrijeđenim ljudima.
Neka ti je vječni pokoj duši novinaru!
M. Konta/Relax
www.tomislavnews.com
