Nemoš’ bit pametan. Čuj, ovaj naš neindustrijski kraj – zatrovan! Prosto da čovjek ne povjeruje.
Livno – čaršija u kojoj je najveće zagađenje ono kad netko pusti vjetar, pa “miomiris” promigolji kroz masu. No mase poodavno nema, pa i vjetrovi nikome ne smetaju.
No, eto, pronađoše teške metale i ostale nedozvoljene supstance u zemlji okolnih polja, ali ne i u Livanjskom. Tako kažu. Ja osobno mislim da lage. Nismo mi te sreće da nas to zaobiđe. Poanta je u tome da se Livanjsko polje zeleni, odnosno u ove jesenje dane žuti, pa nitko i ne ispituje što to sve stiže slivom voda. A zna se otkud Duman stiže.
Da li se vlast oglasila povodom ovih škakljivih tema? Iskreno – ne znam. No, ne bi čudilo da crkveni “prvoredaši” zamagle i ovu itekako ozbiljnu činjenicu, da smo dugi niz godina sustavno trovani, a da oni nisu ni prstom mrdnuli da upozore širu javnost. A javnosti se živo j… , ionako se od raka u Livnu oduvijek umiralo.
U normalnim zemljama padale bi glave, hapsili bi se đilkani čija djeca piju samo flaširanu vodu i strogo se pazi sta se jede. A raju tko šiša što dva desetljeća sluša tutnjavu sa glamočke “Barbare”, što se pričalo da se tu puca sa granatama osiromašenog urana. Valjda su “stožernici” mislili reagirati u onom trenu kada bi dragi glasači od urana prosvjetlili u mraku. Ne svijetle – nema brige.
Ovaj jadni narod je progutao mnogo g…., pa šta mu može tamo neki uran, cezij, radij…. Mi to desertiramo. A to što, sa vremena na vrijeme, na osmrtnicama ugledamo slike ljudi koji – ni pušili – ni pili, nakon “kratke i teške” preseliše u “vječna lovišta” nikog previše ne brine. Nitko da se upita, osim prometa, od čega to Livnjaci učestalo umiru. Od jagoda sigurno nisu.
Još jedan plus za još brže i temeljitije iseljavanje. Bigina majka ne plače, rekla bi stara poslovica. Do sada je glavni razlog iseljavanja bio – posao. Sada očito spašavanje žive glave. Umrijeti u Livnu od anemije je paradoks par exelance. U stara doba se bljedunjavim osobama govorilo “čavao u jabuku, pa pojedi – jabuku”, danas najbolje “čavao u glavu” jer život u Livnu je postao lutrija tipa: TKO JE SLJEDEĆI NA BANDERI?
Na kraju, ne mogu a da se ne zapitam: Pa majku mu, jel’ se moglo kako zlatom zatrovati ovo naše zemljište, ili kakvim neškodljivim elementima za plodnost i potenciju, pa da ova kasaba napokon živne? Da otvore zatvorene seoske škole, da oživi dječja graja, da nas “truju” proizvodna postrojenja, da Boras, Globtour, Ćićko itd. više vraćaju putnika nego što ih odvoze, Da stotine plješću “gradonačelnicima” pri otvaranju putova – pravih putova, a ne tamo nekih uličica kojima odgovaraju imena – Kratka, Uska, itd.
A oni nama uran, cezij, radon, … Pih, jes’ im fora, majke ti.
Tekst nije lektoriran!
Relax/TN
