SJEĆANJA
Što stariji bivaš, češće svoju mladost snivaš,
misli lete kao da ih netko štapom tjera,
uživiš se kao da si negdje, daleko, dolje
i žao ti je što to nije java, zašto samo spava.
Djeca odrastoše i postadoše ljudi, opet iste ćudi.
Ljudi pomriješe ili žale što ih starost brzo snađe.
Brda obrastoše borovima, šikarom i žbunjem,
polja opustjela, čame i bez žita i bez stoke.
Kad te netko potakne na te dane,
kao da ti nešto odnekuda svane,
otvaraju se na sve strane vrata mnoga,
neka puna govora i dima neka samo graje.
Djeca bezbrižno trče naokolo, na sve strane,
obukli se siromašno i slabo i ne mare za bolje,
trče, viču, pujpaz za me, ajmo klisa i keraje
i nisu svjesni da pamte svoja sjećanja.
Autor: Miško Stipić
www.tomislavnews.com/Foto ilustracija: lola
