Vedra je i topla večer u duvanjskom kraju, a blagdan je svetog Ivana apostola, Ivanjdan zimski.
Nije bilo baš mnogo godina kada je Ivanjdan bio ovako vedar, sunča, topao, kada se moglo gotovo kratkih rukava šetati po gradu, po selima, a večeras je za šetnju, koja je doista ugodna, trebalo obući nešto dugih rukava, laganiju jaknu.
Duvanjske ulice čiste, blistave, ukrašene, pravo je blagdansko ozračje, još da je na ulici manje vozila, a više šetača, ali – tko će sve sastaviti?!
Ivan, Iva, Ivica, Ivana… vrlo česta su imena u duvanjskom kraju i malo je katoličkih obitelji u kojima nema barem jedan Ivan, odnosno jedno od ovih imena, a u nekim obiteljima imaju i po dva tri Ivana, Ive, Ivanke, odnedavno Ivone, Ivana…
I ne dao Bog da dođe stranac dijeliti poštu u duvanjski kraj, a da ne zna zašto većina Duvnjaka i Duvanjki imaju nadimke. Pa zato što bi pismo adresirano samo, recimo, na Ivan Radoš, pa može pisati i selo, najmanje je s tim imenom pet šest, tu pomaže nadimak, jer nema nitko dva nadimak. Sreća je pa se danas pisma rijetko pišu i šalju poštom, čestitke nikako, a dopisnice, što to biše, sjeća li se tko?
A lijepo i u duvanjskom kraj, vjerojatno, najčešće ime muško Ivan ili žensko Iva i Ivana često je opjevano u pjesmama, narodnim, zabavnim…ali je davno opjevano i u stihovima ženske gange, od poznatih pedesetak, izdvojili smo pet:
Moj dragane ime ti je Ivan
kaži majci da si moj koviljan.
Moj dragane ime ti Ivica
ti si moga srca polovica.
Svitu krivo što me voli Ivo,
vol’ me Ivo nek’ je svitu krivo!
Moj Ivica srca polovica,
pola tvoga pola Gospinoga.
Moj Ivane, moje milovanje
kod mene te zateklo svitanje.
www.tomislavnews.com/Lj.Đikić
