Moje će božićno drvce biti najljepša bajka u gradu. 650 žutih lampica obasjat će smaragdne staklene kuglice s filigranskim zlatovezom po sredini. Unikatna girlanda s heklanim čarapicama protezat će se duž cijeloga kamenog zida nad kaminom. S prozora, onih s ulične strane, bljeskat će zlaćano svjetlo Ikeinih božićnih zvijezda.
Nakuhat ću kolača: suhih, kremastih, francuskih, bečkih… Išlera, lincera, krešenta, Mozart kugla, baklava turskih i grčkih…
Ulaštit ću i parket, uštirkati zavjese, ispolirati lustere, izglačati stolnjake, prostrti nove tepihe…
Umotati darove: Samsung Galaxy, Swarovski, Ray-Ban…
Nazdraviti sebi čašom dobroga starog šardonea.
Okačiti sve na društvene mreže.
Poslati tebi, Isuse, zahtjev za prijateljstvo. Na tvoj rođendan, malo iza ponoći.
Happy birthday, Jesus!
A ti ćeš me, znam, prihvatiti. A kad nisi? Ta imala sam ja i gorih zastranjenja od pripreme jednoga rođendanskog partyja.
Nabrojih sve što ne bih htjela biti, ali od svega toga štogod i jesam. No znaš ti, Isuse, sve o mojoj šizmi, o tom tinjajućem raskolu između onoga što želim i onoga što činim. Povedi me stoga onamo…
Gdje su materine šape najmirisnija delicija na stolu.
Gdje s radošću primamo naranču na dar, okruglu i toplu kao sunce. I pokoju njemačku čokoladu, kao dašak Zapada dotegljen u teškom ćaćinom kuferu.
Gdje najmlađe od nas osmero djece iz iste kuće poželi pod borom naći tisne čarape. Znaš, one što čvrsto stisnu gležnjeve i nemaju povijest dugu stotinu centrifuga.
Gdje koledari protutnje kućom, a iza njih još dugo odzvanja „Na tom mladom ljetu veselimo se…“
Gdje danima ushićeno ulazimo u kuću promrzlih nosova znajući da nas ondje čekaš u toploj slamici, ušuškan i sretan.
Gdje si nam u toj svojoj/našoj štalici sasvim dovoljan.
Gdje tvoji rođendani nisu mondena i profana nadmetanja, s drugima i sa samima sobom.
Gdje smo malo manje gubili busolu.
I malo više imali sebe.
I tebe.
Ako se pohodeći moju kuću ipak rastužiš, ispričat ću se kako najbolje znam – stihovima:
Onda bih sasvim tiho izišo pred vrata.
I pustio da ostaneš sam u svome bolu.
Moleći pred pragom, da tvoj gnjev umiri
mirisni, blagi kruh na stolu.
N. Šop: Isus čita novine
Tekst: Ivana Parlov Dilber
www.tomislavnews.com/Foto ilustracija
