Prisjetite se koliko puta u danu, mjesecu i godini da ne i govorimo, kažete ili čujete nepotpuni glagol MORATI, u svim vremenima i rodovima, čak kao imenicu, pridjev radni ili trpni…
Najčešće je trpni jer čim nešto moramo trpimo pritisak, izvanjski ili unutarnji, ali sigurno je da nešto radimo nerado!
Ne vraćajući se u vremena kad se „moralo ići dobrovoljno na prugu, na radnu akciju…“, današnje moranje je trpno, iako, na prvu, zaista se čini ugodno, lijepo, ali se čuje, ljeti naročito, u duvanjskom kraju: Pusti me, moram u svatove, ovo su mi deseti, dvadeseti…! Moram na krstitke, na babine, na krizmu, na pričest…Dakle, i ono što bi nam trebalo biti ugodno, pretvorili smo u moranje, jer nam je te ugode dosta, ali i skupa je!
Nećemo govoriti o svakodnevnim poslovima, koji jesu teret, ali se moraju uraditi, rutina su pa ih nitko u posao ne računa, posebice ženama: kuhanje, pranje, peglanje, čišćenje, rad u vrtu, njivi, posadi, obradi, uberi, iskopaj, složi, ostavi, napravi…Sve to moraš uraditi „neće samo“, a to ti nitko ne prizna! Opereš-isprlja se, skuhaš-pojede se, ispeglaš-zgužva se…
Zanimljivo je što su sve žene (govorimo za duvanjske, ali može i jest mnogo šire) morale uraditi i ovoga ljeta, a da im to nije trebalo biti teško, nego ugodno, a ipak su najčešće izgovarale „mučenički“ glagol, i još nepotpuni: MORAM!
-Moram u kupovinu, moram kupit( pa se spomene neki prodajni centar i broji što mora kupit).
-Moram kod frizerke
-Moram kod kozmetičarke
-Moram na depilaciju
-Moram na manikuru-pedikuru
-Moram pocrnit
-Moram kod šnajderice (a, je neredna , Bože sačuvaj, sve u zadnji moment!)
-Moram dočekat goste
-Moram na kavu
I još stotinu MORANJA, a bespotrebnih! Zar nije ljepše reći i čudi: Trebam do frizerke, trknut ću kod kozmetičarke, rado ću dočekat goste…, jer su sve ovo lijepe, ugodne radnje, nakon kojih bi se trebali osjećati bolje, ljepše, ugodnije, zdravije, veselije…A ne, mi obožavamo MORANJE!
A što sve MORAJU muškarci, a da im to čini, ili bi trebalo činiti, ugodu:
-Moram oprati auto, moram nešto oko auta
-Moram donijeti ljestve, zar ćeš krečit ili čistit kuhinju odozgar, ne možeš sama donit…
-Moram sina/kćerku odvest na igralište
-Moram brici
-Moram na bućanje
-Moram se naći s nekim prijateljima
-Moram roštiljat, pripremit roštilj
-Moram zabit ekser, objesit sliku
-Moram trknut do kafića, imam nekog posla
I još stotinu ugodnih posala, a sve MORAJU??? Zašto MORATI, kad možda trebaju, žele, hoće…?
Ovo su samo ljetna MORANJA, a tek sada ujesen, ili zimi, SMORE NAS MORANJA!
A kada bismo pisali što sve političari MORAJU, naročito pred izbore, a eto đavle da išta urade od tog silnog moranja u cijelom mandatu! I kad budu izabrani, oni i dalje samo MORAJU, satrše se od MORANJA, satri ih ovaj nepotpuni glagol!
A ako im netko, slučajno, ono izleti mu na jezik, od birača, netko iz puka, netko iz mase, vikne:“ Pa što ne uradite, kad morate!“, oni, po već ustaljenom obrascu, odgovaraju: “Što se praviš pametan, ajde ti uradi, kako bi ti to, imaš li ti rješenje? Naravno da nemaš, a kako ću ga ja imati, kako, reci pametnjakoviću?!“. Ovdje onaj iz puka, birač, običan čovjek, zašuti, umjesto da (pod)vikne: “Pa nisu mene izabrali, mene nitko debelo ne plaća, ti si taj koji mora naći rješenje, riješiti problem RAVNOPRAVNOSTI NARODA U B I H, ZAUSTAVITI ISELJAVANJE… (recimo, na primjer), a ne samo da i dalje samo pričaš o MORANJU!!!“
www.tomislavnews.com
