TG Kultura/Zabava

NA IKAVICI O KNJIGAMA “Iz dnevnika jedne mlade,1 i 2“, IVANE ĆURIĆ: Liporiči Mlada, a onda zakovrne, pa ja!

2.55KPregleda

(Ivana Ćurić: „Iz dnevnika jedne mlade“, nakladnik Matica hrvatska Tomislavgrad, Tomislavgrad,2017. godine i „Iz dnevnika jedne mlade 2: srića je u malim stvarima“, nakladnik Matica hrvatska Tomislavgrad i sunakladnik Đakovački kulturni krug, Tomislavgrad, 2019.). Knjige obogaćene ilustracijama duvanjskog umjetnika Ante Braovca.
U ikavici sam rođena, ikavica mi je materinski govor, ikavicom najčešće i govorim, ikavski govor(s duvanjskim lokalizmima) pridobro razumim, ali ikavicom ritko pišem, a evo sada ću probat, pa kud puklo da puklo. Nakon što sam pročitala 115 priča Ivane Ćurić, razmišljati o pročitanom mogu samo na ikavici, pa tako i napisati o čemu i kako Ćurićka piše i što o tim pričama mislim.
Pod friškim sam dojmom pročitani priča i ikavice s mnogo duvanjski lokalizama. Ne čekajući da se ti dojmovi slegnu, biljužim što osićam i mislim o dvi knjiga istog naslova“Iz dnevnika jedne mlade“, a koje je napisala, a ko bi drugi nego Duvanjka, profesorica razredne nastave (učiteljica), novinarka i spisateljica Ivana Ćurić, rođena u lipom duvanjskom selu Bukovici, a udata u susidno, još lipše duvanjsko selo Mrkodol.
Vuku priče Ivane Ćurić na neke već pročitane, ali su daleko od sličnosti s njima, štoviše, stil je izvoran, samo njezin, Mladin, forma također, o jeziku- govoru smo već rekli, a teme iskonske, životne, dolaze, danas se tako kaže, iz nezagađene životne sredine, iz duvanjskog kraja.
Priče su to o zgodama i nezgodama seoske mlade koja i’ vridno zapisiva u svoj Dnevnik, virujemo po noći, kada sva čeljad zaspu i ona sve poradi po kući“da blista“.
Do tema dolazi na silima, na kavi sa seoskim ženama, iz birtijskih priča, ispričani u društvu za šankom kao šalu, kao“provalu“ kojoj se svi smiju. Ćurićka tu zgodu ili nezgodu, kratku šalu (vic) odvrti u svojoj glavi, pa je nježno obavije bujnom maštom, stavi u svilenu pregaču Mlade: žene, majke, supruge, neviste, suside, domaćice… Oblikuje u priču i šarenu trene na bili papir.
Čitajući Mladine priče osićate neku bliskost s radnjom i likovima, toplinu koja vam prostruji tilom, učine vam se poznate ko da ste to negdi već čuli, ali ne ovako blago, pitko, nego nekako grublje, podsmišljivije.
Na momenat vam žao sritne Mlade-mlade, žene koja je oduvik u duvanjskim selima bila mužu sluškinja:“Ako ću ja kuvat, što sam se ženio?!“, kaže njezin muž Miro jedne zgode, a svima drugima podložnica: svekru, svekrvi, zavi, diveru, selu…Ne sviđa se Mladi taki život, tiho se buni, ne govori glasno, ne protivi se, guvlja i guta u sebi, jer „ne volim se svađat, ko će se s đavom svađat“, taka je, pa ja!
Kada piše i o sitnim manama ljudi koji je okružuju, Ćurićka to radi na osobit način, pomirljivo, kroz laganu ironiju, humor, nasmijavanje, ponekad i podsmijevanje, rekli bi „zdravo seljački“.
„Eno, sad su oboje ljuti na mene. Kako god okreneš uvik sam ja dežurni krivac. E je me i briga…!“ ili baci brigu na veselja, što je obrambeni mehanizam Mlade.
Mlade, kako u duvanjski selima zovu mladenke, friško udate žene, pod posebnom su prismotrom sela, stariji žena-baba. Prvo je odmiraju od glave do pete, nalaze mane (a nema je savršene!), slušaju kako i što priča, kako oda, šta oblači, kako radi, je li nasmijana ili namrgođena, skače li svakom u oči, šutljivica ili „ne moreš je zaustavit kad uzme bulin“…
I zna to dobro Mlada iz Ćurićkini priča, oće svakome ugodit, ponekad joj ne polazi za rukom, ali ona to spretno okrene na šalu, briga je!
U više od 100 priča Ćurićka je ispisala na osobit način, osobitim stilom i jezikom, običaje i navade duvanjski ljudi, njijove brige i razbibrige, nesporazume(borbe) starinskog nasljeđa koje se još uvik žilavo odupire suvremenom načinu življenja, a sve to, iako opisano na lokalnoj razini, globalni je problem.
Radnja Mladini priča, pripoznatljivo, smištena je u duvanjski kraj, ali su teme globalne: sukobi generacija, civilizacija, iseljavanje-problemi odlaska u tuđinu, rodbinski odnosi, odnosi spram politike, čak i ekološki problemi.
Čitajući Ćurićkine priče mnogi će poželit živit među likovima iz priča, u takom okruženju, ili će požalit što su otišli iz te idile gdje žene imaju vrimena za zajedničko silo, ispijanje kave, šale na tuđi i svoj račun, ali i za zajedničke posle, priticanje jedne drugoj pomoći u poljskim radovima, u radosti, u žalosti.
Mlada sve to gleda malo začuđeno, zatečeno, jer još nije dobro upoznala novu obitelj, suside, običaje, lokalne riči različite za svako selo i sve događaje, kako napisašmo, blago i s ljubavlju biljuži, liporiči, ali i svako malo nekako zgodno i zakovrne, pa ja!
Iz priča, iz Dnevnika, dopire miris patine, ditinjstva, zvuk udaranje motike i drugog ratila za obradu njiva, ali i miris pite i kruva ispod sača, miris kolača, suvog mesa i kupusa, neodoljivi i pamtljivi mirisi rodnog mista, a sve to umalo, ukratko napisano, a za čitanje zgodno, uživanje u čitanju neizostavno, nemirljivo, ni s čime usporedivo.
Uz toplu preporuku ove dvi knjige Ivane Ćurić: „Iz dnevnika jedne mlade,1 i 2“, izabrala sam za ilustraciju (i prigodnu godišnjem dobu!) jednu od najkraći, a meni „najslađi“ priča „Iz dnevnika jedne mlade 2-srića je u malim stvarima “, samo još da odgonetnem ovu „malu stvar“- čorape koje svekrva kupi Mladi u pokretnoj trgovini“Subotar“.

*******************************************************************************************************

U SOLARIJU

Crvena sam ti ko rak, držim se za bolna leđa i pušem.Dakle, sezona sunčanja je i službeno počela.
Vidiš, ja ti se na sunčam u solariju, na plaži il kakvom balkonu ko druge žene. Jok! Ja ti se, ko prava žena, sunčam na rosulji s motikom.
Kroz selo prođem pristojno obučena da mi se ne vidi koža što od biline svitli u mraku. Kad dožem doli na rosulju lipo se raskomotim, pa onda udarim motikom oko kumpira sve dok mi ona bila koža skroz ne potamni.
Prije ti nisam kopala sama nego bi sazvala žene.Ponile bi kave, ića i pića pa u veselom tonu udri po alo. Tako bi nam svako malo došlo vrime za puš pauzu, piš pauzu, užinu pa kavu i mogu ti reć da nam je baš lipo bilo! Samo eto od silnoga bi smija priviše sporo kopale, pa sam ti od takoga sistema brzo odustala.Osim toga, kad se u žena zajmiš, tribaš i vratit pa bi umisto jednog dana kopala po pet. Zato sam opametovala pa sad za dan iskopam sama. Doduše, vako mi uopće nije zanimljivo, samo eto.
I ove smo godine priviše rano posadili pa je njiva dobro tvrda i travna. Zato se i jesam vako satrala. Što je najgore, još nisam gotova a javili su kišu pa sam odredila ujitra sazvat žene.Skupa ćemo ono prije kiše časkom zgotovit pa računam da mi je tako pametnije nego se sikirat.
Eto ti, a sad se odo kisalinom namazat da od muke ne crknem.

***********************************************************************************************************

www.tomislavnews.com/ Piše: Ljuba Đikić