Volio sam Katu, ali je ona više voljela mene. Ja sam čekao da se pojavi, da zagrize koja druga i da mi srce brže zaigra, a Kata je tu, susjeda, uvijek sigurna, a dobra, poštena, kao sve naše cure iz tog vremena, počeo je, jedne davne godine, svoju priču ujko Gugo, i , videći da ga gledam netremice, nastavio:
Vi mlađi možda i ne pamtite vrijeme kada su se krave vodile održavati pod bika, a da bi ostale stevene i otelile tele. Sada to rade veterinari, ali, uglavnom, sada znate što je značilo održati kravu, je li tako?!
Reče mi ćaća jedne ljetne večeri, u vrijeme kad je Kata ludila za mnom, da sutra rano odvedem u Brišnik, pod Ćerdića bika održat kravu, ali da uranim, prije zore, jer se čeka u redu pred bikom, pa da naša Perova bude prva, sigurnije je, a on je s gazdom sve dogovorio i platio mu. Ne znam gdje su bile sestre i mater pa nisu čule što mi je ćaća rekao. Nije bilo pogovora, iako je ćaća znao kako se teško ujutro budim, ali ćaću se moralo slušati.
I s prvim pivcim ja u štalu, zavežem uzicom, konopićem kravu, na cestu i polako do Ćerdića. Nigdje nikoga, ili…Je, samo Kata nakrenula svoje malo stado da se napase rosne trave “za ‘lada”. Kako me ugleda brzo mi priđe, ne reče ni Faljen Isus, nego odmah u oči:
“Pa…dragi Gugo, kud ranije i još s kravom?”
“Ne znam moja Kate, isto kao da je, nalet ga ne bilo, neki vrag ušo u me, pa mi, još dok sam u krevetu, netko nevidljiv stavi u ruku ovu uzicu i rekne da malo provodam kravu tamo do Brišnika ili Cebare. Ima već deset dana kako to radim, a dok se moji probude ja se vratim i nikom ništa ne kazujem da se ne poplaše. Nemoj ni ti, Kate, kunem te Bogom!”, odjednom, baš kao da mi netko nevidljiv šapnu, stavih na kušnju njezinu vjeru i povjerenje.
“Neću, dragi Gugo, kunem se onim što mi je najdraže, Bogom i tvojom ljubavi! Neću tvoje plašit, a mene si poplašio, nego da odeš, ja ću te vodit, na zavit majci Božjoj u Međugorje, sigurno je vrag ušo u te, pa ti zapovijeda”.
” Kad si se tako zaklela, vjerujem ti, a neka tebe tu, brzo ću se ja vratiti, možda me okrene odmah u Brišniku, čekaj me!”
“Znaš da hoću i molit Boga da te taj vrag pusti na miru, a sutra ću uzet i svetu so i vodu, a nikome neću kazat što sam vidila, oba mi oka iskapala ako oću…!”, odjekuje zakletva Katina, a ja s kravom već odmakao.
Moja Perova bila prva na redu, ko kad sam podranio, nigdje nikoga. Vraćam se učas, ali nema ni Kate ni stada joj gdje su bili?
Bližim se kući, čujem neke glasove, kuknjavu, nabrajanje, plač…Svežem kravu i u kuću, kad – imam što vidjeti: fratar upalio svijeću, svi kleknuli, mole, a mater i sestre plaču…
Pitam što je bilo, gdje je ćaća, da nije umro, ne daj Bože, jer ga ne vidim? Drmam mater, ona me pogleda i pade, bogina! A ostali gledaju u me, razrogačili oči…
“Što se dogodilo, je li mrtva glava, govorite…?”, zagalamih ja i gadno opsova.
“Nije, moj Gugo, nego nam Kata… došla reći kako je, nalet ga ne bilo, ušo u te…”, promuca sestra kroz plač.
I ja joj povjerovao, pa ti Gugo vjeruje ženama, e, nikad više, a ti Kate, ljubavi ti i tvrde vjere tvoje, sada gledaj kud je vedro!
www.tomislavnews.com
