»Dođe Isus iz Galileje na Jordan k Ivanu da ga on krsti«, piše sv. Matej. Krštenje je bilo znak umiranja prijašnjega. Taj simbol umiranja Isus potvrđuje Jakovu i Ivanu kad traže da budu prvi uz njega. Isus im odgovora: »Možete li piti kalež koji ću ja piti? Ili primiti krštenje koje ću ja primiti?« Pili su Isusov kalež. Jakov je ubijen godine 44., a Ivan je bio mučen. Isus izjednačuje krštenje s umiranjem na križu. Kao što u krštenju niče novi život iz Duha Svetoga, tako na križu nastaje novi život otkupljenja i spasenja za sve ljude po krvi Kristovoj.
Isus je svojim krštenjem na Jordanu najavio svoju smrt na križu. Izranjanjem iz vode nastaje novo stvorenje. Gospodinovo je krštenje bilo novi početak. Došlo je vrijeme Mesije i on je ustoličen za svoje poslanje. Nebo je progovorilo: »I eto glasa s neba: ‘Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!’« kaže evanđelje. U Betlehemu prepoznaju roditelji i mudraci da je Isus više od običnoga djeteta, a u krštenju nebo svjedoči da je Isus Krist Sin Božji. U rođenju uzima Božja Riječ ljudsko tijelo, a krštenjem pokazuje da taj Mesija ostaje čovjekom sve do smrti na križu: »Kad postade kao čovjek, ponizi sam sebe postavši poslušan do smrti, i to do smrti na križu«, piše sv. Pavao. Najveće poniženje dovest će do najvećega uzvišenja – do uskrsnuća. To pokazuje što sve može Isus i koju silu u sebi ima kao Sin Božji. Ta sila Duha Svetoga razbija grobni kamen, ali i ljudima će omogućiti da postanu djeca Božja, počevši od sv. krštenja u ime Kristovo.
»Iznenada se otvoriše nebesa te on vidje Duha Božjega«, kaže evanđelje. Nebesa se otvaraju nad Isusom. On donosi novi život po Duhu i novo rođenje u ime Otca i Sina i Duha Svetoga koje ljudima donosi novi život. Nikodem to nije mogao razumjeti: »Zar može po drugi put ući u utrobu majke i roditi se?« piše sv. Ivan. Isus mu objašnjava da se ne radi o tjelesnom, nego: »Tko se ne rodi od vode i Duha Svetoga, taj ne može ući u kraljevstvo nebesko.« Riječ je o novom životu od Duha Svetoga, koji krštenima daruje Isus Krist. Zato i šalje apostole: »Idite i učinite sve narode učenicima mojim! Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga! Učite ih da vrše sve što sam vam zapovjedio!« piše sv. Matej. Ivanovo krštenje na Jordanu obredno je pripremalo ljude za dolazak Mesije. Krštenje ljudi je preporođenje koje donosi novi život po znaku vode od Duha Svetoga. S krštenjem mora ići i svjedočenje toga Božjega dara.
U hrvatskoj povijesti imamo divan spomenik koji simbolizira početke kršćanstva u Hrvata. To je šesterostrana mramorna krstionica kneza Višeslava iz vremena oko 800. godine, na kojoj piše: »Ovaj izvor, naime, prima slabe da ih učini prosvijetljenima. Ovdje se peru od svojih zločina, što su ih primili od svog prvog roditelja, da postanu kršćani spasonosno ispovijedajući vječno Trojstvo. Ovo djelo pobožno učini svećenik Ivan u vrijeme kneza Višeslava i to u čast sv. Ivana Krstitelja, da zagovara njega i njegova štićenika.«
U Solinu, na ušću rijeke Jadro u more, nalazi se otočić na kojem je pobožna kraljica Jelena izgradila crkvu sv. Stjepana prvomučenika i svete Marije. Na sarkofagu kraljice Slavne je pisalo: »U ovom grobu počiva glasovita Jelena koja je bila žena kralja Mihajla /Krešimira II./, a majka kralja Stjepana /Držislava/… Gle, ovo je ona, koja je za života bila majka kraljevstva, a zatim postala majkom siročadi i zaštitnicom udovica. Ovamo pogledavši, čovječe, reci: Bože, smiluj joj se duši!« Hrvatska prošlost je velika i slavna, ali što će sadašnji naraštaj ostaviti budućima?
»Jesi li dijete kršteno?« To je često pitanje koje roditelji upućuju svojim sinovima i kćerima djeci kad postanu roditelji. No često mladi roditelji traže krštenje djeteta, a oni kao muž i žena nisu crkveno vjenčani. Kršćanstvo nije naredba ni prisila, nego slobodan izbor. Čovjek bira: biti Božji ili ne, postati Božje dijete ili ne, ući u savez s Bogom ili ne. To znači da se kršćanin ne rađa, nego se postaje slobodnim opredjeljenjem za Gospodina. Nekad kršćanska, Europa sve više postaje poganska.
Francois Mauriac donosi malu usporedbu: »Svoju vjeru mogu usporediti s ptičjim gnijezdom. Napravljeno je od slame, blata i ostataka, ali u sebi čuva život.« Čovjek današnjice često je u grijehu, kao gnijezdo oblijepljeno blatom, ali je veliko pitanje ima li u njem života i hoće li dospjeti u vječnost s Uskrsnulim? Svetkovina poziva: čuvajmo i razvijajmo božanski život svoga krštenja da bismo postali potpuni ljudi i baštinici neba.
www.tomislavnews.com/Izvor: Glas koncila
