Intervju je završio tako da ni jedno pitanje koje smo pripremili nismo uspjeli postaviti našem sugovorniku, pa ipak objavljujemo naš intervju/razgovor s dotičnim, pametnim i sposobnim kandidatom za zastupnika s liste jedne političke stranke HBŽ, nećemo ga „ imentovat“ jer nismo uradili dogovoreni posao…
Možemo li početi gospodine Kandidatu, uz napomenu da snimamo razgovor, pa ćemo, vjerojatno, objaviti i audio snimak?
Kandidat: Može nema problema, ali prije nego postavite pitanje da se dogovorimo. Nemojte me, ako ste planirali, pitati ništa o iseljavanju, zašto se ljudi iseljavaju, što će moja stranka i ja ako dođemo na vlast poduzeti da zaustavi iseljavanje, i te neke gluposti o kojima i vrapci na grani sve znaju. Važi?
Kako će važiti kad mi je to prvo pitanje, s tim počinjem!
Kandidat: Ne možete tako, pitanja moramo usuglasit, a na to neću odgovarat!
Kako nećete, pa to je goruće pitanje u HBŽ, ali i zemlji, ima li Vaša stranka odgovor na to, možete li izreći njihovo stajalište?
Kandidat: Ne možemo tako razgovarat, ima i drugih gorućih pitanja, to mi se ne čini uopće važnim, možemo o ekonomiji, poljoprivredi, turizmu, infrastrukturi, zdravstvu, školstvu…i drugim važnim resursima.
Ako nema ljudi tko će koristiti te resurse?
Kandidat: Vi opet vraćate na iseljavanje. E pa dobro, kako biste vi zaustavili iseljavanje, koje i nije tako brojno kako novinari napuhavaju?
Ja nisam političar, nisam kandidat, ne bira me niti plaća narod da rješavam probleme, ja i da znam ne bih vam rekla, ja radim svoj posao, dakle, moje je da pitam Vas, a Vaše je reći ili ne reći, znate ili ne znate što ćete i kako poduzeti kako bi zaustavili iseljavanje, kako bi putne torbe i kuferi prestali biti simbol ovog naroda?
Kandidat: Aha, ne znate ni Vi, a mene pitate! To Vam je isto kao da profesor postavlja pitanje studentu na koje ni on ne zna odgovor. Je li to u redu, ja mislim da nije, pa postavljajte druga pitanja.
Nije to isto i nema drugih pitanja dok ne odgovorite na ovo, pa Vi kako hoćete?
Kandidat: Neću i ne znam na to pitanje odgovoriti, a i Vi, ako želite dobro ovom narodu i ako volite ovaj naš kraj, recite mi kako biste Vi riješili taj problem?
Gospodine, onda ništa od ovoga intervjua, ništa od Vašeg predstavljanja stranke i Vašega programa, hvala i živjeli!
Evo, to je taj (ne)odrađeni intervju s poznatom političkom „facom“ u HBŽ, a dok smo po sjećanju bilježili ovaj razgovor, sjetili smo se slične ne(zgode) s neuspjelim razgovorom Petra Miloša, sada pokojnog duvanjskog novinara i književnika, koji je u jeku Domovinskog rata na području B i H, stigao u Široki Brijeg uraditi intervju s gospodinom Vladom Šoljićem, ministrom obrane tadašnje HRHB.
-Samo što sam mu pružio ruku na pozdrav, Šoljić me zabrinuto pogleda:“Petre dragi, što će bit s nama, što je ovo…?“, i naravno da ga nisam imao što više pitati-pričao je kasnije Petar, što je postala i svojevrsna anegdota u novinarskom poslu.
www.tomislavnews.com
