nakon silne buke i gužve
danas potpuna tišina.
nigdje nikog na ulicama.
Golgota je ostala prazna.
na njoj samo križ
koji svjedoči da je
na njemu Netko umro.
ponetko možda svrati
da promisli i upita
zašto se sve to moralo dogoditi.
neki su možda željeli
da se vrati i objasni
zbog čega je to odlučio podnijeti
ako ništa nije skrivio.
grob u sebi krije tajnu
i nikada je nitko neće saznati.
čak ni oni
koji su dolazili plakati
iako je bila subota.
odjednom više ništa smisla nema.
potres je otvorio Svetinju nad svetinjama
pa ni žrtve više nemaju smisla.
sve je postalo drugačije.
Hosana! koja se prometnula u
Raspni Ga!, postala je muk.
pitanja se množe.
što ako je On ipak govorio istinu?
možda smo pogriješili?
nemaju koga pitati
a voljeli bi znati odgovor.
treba im da umire savjest.
kako onima koji su vjerovali,
tako i onima koji su Ga osudili.
Istina leži u grobu.
umorna i umorena.
bez glasa i znaka.
u nekim srcima,
onima koji su bili uz Njega,
možda ipak odjekuje riječ
koju nisu razumjeli
da će nakon tri dana ustati.
tinja bar neka nada.
ipak, kamen na grobu je težak
i toliko je teško i ovo čekanje.
vjera treba pronaći put
i u grobu promatrati nadu.
skupa s Onom koja Ga je pratila
od Betlehema do Golgote.
bez ijednog pitanja.
dijelila je i radost i tugu,
i sreću i patnju.
sve prolazi s Njim.
i srce je svoje
položila s Njim u grob
u nadi da Srce Njenog srca
i dalje kuca.
teška je tišina
i naporno je čekati.
treći dan je na pomolu.
možda nada ipak urodi plodom.
do tada
nestrpljivo čekaju svi:
i oni koji su Ga osudili
i oni koji su Ga pratili.
čeka se da tišinu
konačno prekine vijest
o praznom grobu.
do tada
tek prazni križ
i puni grob
bude sjećanja onima
koji su doživjeli čudo,
čuli makar jednu riječ
i nadaju se opet nečemu takvom
kako bi ispravili svoj bijeg.
Autor: fra Nikola Jurišić
www.tomislavnews.com
