Ako se još jednom oženim – a mlad sam još i volim život – onda će i žena koja mi se smiluje morati to prihvatiti, inače nek si traži drugoga.
Moja Tanja bila je mala Židovka, povećega nosa i sitne stature. Volim je bezgranično i nema dana kad ne mislim na nju i ne izmolim nekoliko očenaša za njenu dušu. Nije Tanja bila baš neka vjernica, nisam ni ja, ali joj sigurno nije krivo ako je svome Bogu preporučim.
Zašto ovo spominjem, iako su mi krvna zrnca nebitna, a ljude kojima je to važno smatram plitkima i ne biram ih u svoje prijatelje?
Ni oni mene ne biraju, pa nema svađe.
Prije nekoliko dana u našem malom gradu izbio je naime skandal kojega se, kao žitelj lijepoga mjesta, stidim. Nekakva bratovština imena Germania izdala je pjesmaricu ogavnih stihova, kojom su trovali djecu u tornju naših gradskih zidina, u jazbini u koju su se smjestili da bi mačevali, pravili jedan drugome ožiljke po licu i pjevali kad ispiju nekoliko dvolitrenjača u društvu maloljetnika.
Jedan od stihova iz te pjesmarice glasi:
„Idemo, njemački muškarci! Dajte gas! Dostignut ćemo i sedmi milijun.“
Kao što je poznato nacisti su u svojim logorima ubili, plinom otrovali i spalili šest milijuna Židova. Čitati takve bljuvotine i znati da bi nekakvi pijanci, dvjesto metara od moga stana, čiju jazbinu vidim s terase, plinom otrovali moju Tanju jezivo je.
Tanja i ja smo ih zajebali!
Znali smo se šaliti – crni humor je nekada dobar lijek – čitajući izljeve sličnih bljuvotina od sličnoga ljudskoga šljama iz Hrvatske:
„Blagec, ako ja prije tebe umrem, spali me! Draže mi je da ti to učiniš nego ovi zločinci!“
Sad banditi mogu planirati od koga će kad se otrijezne početi. Od Tanje neće, a njenu rodbinu već su ubili hrvatski fašisti u Jasenovcu. Ako od mene pokušaju vidjet ćemo tek čija majka crnu vunu prede.
Nekada me je stid što znam čitati, lakše bi mi bilo da čuvam ovce na Ljubuši iznad Mandina Sela.
www.tomislavnews.com/Blago Vukadin/www.mandino-selo.com
