Ovih me dana posjetio engleski novinar-istraživač, a koji već više godina istražuje raširenost mita i korupcije u zemljama bivše Jugoslavije. To svoje istraživanje, osim što dijelove objavljuje u novinama, sada planira objaviti i u knjizi. Građe ima dovoljno, a zanimljiva je stoga što je o primjerima mita i korupcije doznavao od običnih ljudi. U poduljem razgovoru novinar mi je objasnio kako je vrlo brzo shvatio sve moguće načine mita i korupcije, malo više vremena mu je trebalo da razumije pojam «plavih kuverata», ali još nikako do kraja ne može odgonetnutu pojam «štela» koji je čuo na svim ovim prostorima. (Vidim da i računalo crvenim podvlači riječ štela).
Htio je , zato, da mu i ja kažem što je to štela i tko su štelići? Spada li to u mito i korupciju, u kriminal? Nasmijala sam se! Kako ne razumije što je “štela”, pa to je “štimanje”, “uštimavanje”! Pa kod nas i djeca kad polaze u vrtić znaju da su mjesto dobili preko reda jer su imala štelu, netko im je naštelio da se za njih nađe mjesto u prepunom vrtiću. A tek kada pođu u školu, pa na fakultet, pa traže posao, pa polažu vozački, pa dižu kredit, pa se neki preko štele i ožene, može se našteliti dobitak na lutriji, pa rezultati nogometnih utakmica, pa…Dakle, objašnjavala sam Englezu da je štela kod nas tradicija, narodni običaj, a gotovo svaki čovjek bude u prilici tražiti štelu, ali biti i štelić i na to je ponosan, pa često i ne krije tko mu je naštelio ili komu je on naštelio, pa se time hvali. Često čujemo rečenicu koja se izgovara punih usta: » Lako mu je kad sam mu ja to naštelio!»
Dakle, kod nas je to vrsta pomoći, ali samo određenom krugu ljudi: bliskoj rodbini, velikim prijateljima, stranačkim kolegama, vraćanje duga za nešto, ili naprosto dokazivanje (nad)moći “mogu ja to lake šale”. Naći štelu, znači pronaći pravu vezu za urediti, uraditi, srediti neki posao, namjestiti nešto , pospremiti, riješiti bez većeg truda neki problem.
” Ali, znam je što je «veza», ali što je štela?”, kolegi nije jasno.
” Ovako, veza vam treba da pronađete pravog čovjeka, štelića, nekad treba potegnuti više veza do štelića. Ono za što bi vam trebale godine slanja molbi, obijanja uredskih pragova…, to štelići urade jednim telefonskim pozivom prave osobe”.
“To su onda posrednici?”, opet će kolega.
“Nisu posrednici, obično se štelom uradi nešto preko reda, najčešće nešto nezakonito ili mimo zakona, mimo pravila!”
” A koliko su štelići plaćeni za štelu, za pružanje svojih usluga?”, još ništa nije jasno Englezu.
” Ma nisu plaćeni, to oni rade onako, pomažu ljudima”, već odustajem objašnjavati.
” Oni su onda dobri ljudi, humanitarci?”
” Tako nešto!”, odgovaram kolegi, praveći se i ja Engleskinjom, jer vidim da nisam u stanju objasniti nešto nama sasvim obično, što kod nas i djeca znaju, a Englezima teško shvatljivo. Tko im je kriv!
www.tomislavnews.com(lj.)
