Ako ste imali prigodnu vidjeti luksuzno izdanje Monografije (bolje reći “monografije”) “Kulturna ruta bećarca i gange”, onda ćete znati o čemu pišem.A ako niste, svakako pogledajte – KRASNE FOTOGRAFIJE!
Pišem, neka po želji autora ostane, o Monografiji, koja ima 240 stranica, lijepih, sjajnih, kada je o kvalitetu papira i grafičkoj opremi riječ, pravo europski, jer je i financirana iz Europskog fonda za prekograničnu suradnju, a Europa nije škrta, pa “kad je bal nek’ je i maskenbal”.
Čim mi je došla u ruke odmah sam, naravno, išla na tekstove o gangi, duvanjskoj kulturnoj baštini, koja zauzima nekih dvadesetak stranica, sa slikama, koje sam prve vidjela i ostale zadivljena, prekrasne su!
Onda sam počela čitati tekst o gangi, uvodni netko sklepao, speuzio ko ni sebi ni svome, rečenice nabacane “lopatom” iz više izvora, konfuzne, ni jedne prave odrednice ni osobine gange a da je povezana u smisleni cjelinu. Dalje slijedi, u najvećem dijelu, ukradena interpretacija, objašnjenje stihova gange i sami stihove prepisani iz tuđih knjiga ( o tomu sam nedavno nadugo pisala i dokazima potkrijepila, a i sud će, ako bude pravde, kad-tad o tomu izreći pravorijek!), a zatim tekst o gangi završava lijepom pjesmom i fotografijom o znamenitom fra Miji Čuiću.
A onda, spektakl: stihovi gange koji su najzornija slika duvanjskog nekulturnog nasljeđa?! Komu je trebalo navoditi više stihova gange koji se nikada javno nisu pjevali, a u zadnjih nekoliko godina čak ni u intimnom društvu, na seoskim sijelima (da djeca ne čuju!). To su najvulgarniji, najbezobrazniji, najprimitivniji stihovi gange, koji nikako ne spadaju u kulturno nasljeđe duvanjskog kraja! Zato ih, iz poštovanja prema gangi i čitateljima, ovdje neću navoditi. Nešto je drugo (iako i to nepoželjno!) ako je to napisano na kojekakvim internetskim stranicama, pa čak i dnevnim novinama koje se pamte jedan dan. To se lako izbriše, otkači, zaboravi. Ali stavljati to u Monografiju i dijeliti po knjižnicama, župnim uredima, kulturnim i javnim ustanovama, školama, kao nešto vrijedno je krajnje uvredljivo i sramotno za gangu-kulturno nasljeđe duvanjskog kraja!
A koliko autor, autorski tim odgovoran za sadržaj Monografije “Kulturna ruta bećarca i gange”, koliko urednica s nekakvim titulama, poznaju gangu o kojoj pišu kao o kulturnoj baštini, nasljeđu duvanjskog kraja, najbolje je ilustrirati najavnim stihovima gange napisanih preko dvije stranice Monografije:
“Gango moja svugdi sam te pivo, pivat ću te dok budem živio“, onaj tko ovim stihovima najavljuje gangu od nekud ih je, vjerojatno, pogrešno prepisao ili pogrešno čuo, a to je lako mogao i trebao provjeriti kod prvog duvanjskog gangaša ili gangašice, koji bi ga s pika ispravili i rekli mu kako glase pravi stihovi gange sličnog sadržaja.
Najavna “špica” o gangi u Monografiji: “Gango moja svugdi sam te pivo pivat ču te dok budem živio!”
Ukoliko su se autori htjeli narugati gangi mogli su to stihovima tzv.”američke gange”, koja se podrugljivo pjevala: “Moj je drago otišo u drva, donit će mi kudilju rogljaču” (umjesto: kudilju sa vrva); “Legla krava u jasle da spava, pokrila se šivaćom mašinom”…ima još tih “američkih”, kojima se podrugivalo onima koji nisu znali što je i kako se pišu stihovi gange i kako se pjeva ganga.
Ostale sadržaje, tekstove iz Monografije “Kulturna ruta bećarca i gange”, nisam čitala, jesam gledala prekrasne fotografije, a čitati, nakon što sam vidjela što su uradili od gange, jednostavno ne mogu, pa zato toplo preporučujem nakladniku i autorima i urednici ove knjige, a posebice mogućim čitateljima: iz dijela o gangi izrežite prekrasne fotografije, uokvirite ih i s ponosim istaknite u svojoj kući, stanu, uredu, bilo gdje, nećete pogriješiti.
A kad je tekst o gangi u pitanju?
Najbolje postupiti po pravilima one zagonetke iz djetinjstva: pola bacite niz vodu, vratite tuđe, a što vam ostane sakrijete od dohvata djece i mladeži! Ili još bolje: izrežite fotografije, a ostalo, kada su tekstovi gange i stihovi gange u pitanju, izrežite i bacite daleko, daleko od duvanjskog kraja i duvanjskog kulturnog nasljeđa, a ganga to jest! Jer, ovdje je “miš pojio lemiš”, ili “kokoš nekome pamet”?
O monografiji više ni riječi, osim što ću tekst proslijediti na više odgovorih, autorskih adresa, uključujući i nakladnika i urednicu koja, osim autora, nakon objave knjige ne može spavati mirno!
Uskoro i o drugoj Monografiji (“monogrfafiji”) “Kuharica kulturne rute bećarca i gange”
www.tomislavnews.com/Ljuba Đikić
