Fra Stipo Karajica je rođen 7. travnja 1965. godine u mjestu Bašćina, župa Kotor Varoš, od oca Marka i majke Ljubice r. Mandić. Osnovnu školu je pohađao u Kotor Varošu od 1973. do 1980. Srednju školu pohađao je u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom od 1980. do 1984., a teološki fakultet na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu od 1985. do 1991. godine.
Redovnički habit obukao je 15. srpnja 1984. u Visokom. Jednostavne redovničke zavjete položio je 4. srpnja 1985. na La Verni u Italiji, a svečane zavjete 29. rujna 1990. u Sarajevu u ruke provincijala fra Luke Markešića.
Sveti red đakonata primio je u župi Sokoline 9. prosinca 1990., a sveti red prezbiterata 29. lipnja 1991. po rukama Vinka kardinala Puljića, nadbiskupa vrhbosanskog.
Nakon svećeničkog ređenja obnašao je sljedeće dužnosti za svoju Provinciju i mjesnu Crkvu: župni vikar u župi Bugojno od 1991. do 1992.; zamjenik ravnatelja HKO „Kruh sv. Ante“ od 1992. do 1993.; voditelj „Kruha sv. Ante“ od 1993. do 1994.; samostanski i župni vikar u župi i samostanu Rama-Šćit od 1994. do 1997.; ravnatelj „Kruha sv. Ante“ od 1997. do 2000.; definitor Bosne Srebrene od 2000. do 2003.; ekonom Provincije Bosne Srebrene od 2000. do 2006.; gvardijan u Franjevačkom provincijalatu Bosne Srebrene od 2000. do 2006. i ravnatelj Franjevačkog međunarodnog centra u Sarajevu od 2006. do 2009.
Od 2009. pa sve do svoje smrti fra Stipo je djelovao u župi i samostanu Sesvetska Sopnica pokraj Zagreba i obnašao različite dužnosti: od 2009. do 2023. župni vikar u župi Marije Anđeoske; samostanski vikar u samostanu sv. Ilije od 2016. do 2022.; gvardijan samostana sv. Ilije od 2022. do 2023. i voditelj podružnice „Kruha sv. Ante“ od 2016. do 2023.
Provincija Bosna Srebrene zahvalna je Gospodinu jer nam je fra Stipu darovao za člana naše Zajednice. Darovima koju mu je Gospodin udijelio fra Stipo se na poseban način zalagao za siromašne i ugrožene, radeći neumorno do kraja svoga života u Kruhu sv. Ante, Humanitarno-karitativnoj organizaciji Bosne Srebrene. To je na poseban način bilo vidljivo u ratnom vihoru kada je zajedno sa svojim suradnicima organizirao nabavku i prijevoz humanitarne pomoći u ratom pogođena područja, posebno kao sudionik „Bijelog puta“ za Novu Bilu, a zatim i poratnom vremenu gdje god je to bilo potrebno, a opet posebno oko izgradnje nekoliko kuća na području Petrinje i Siska nakon razornog potresa.
Fra Stipo je pisao za crkvena i redovnička glasila i portale, a u suradnji s drugim autorima bio je inicijator knjige „Hrvati u Kotor Varošu“, kao i njezina objavljivanja povodom dvadesete obljetnice stradanja i progona Hrvata iz kotorvaroške doline (2012.)
Fra Stipo je bio veoma angažiran i u svim segmentima djelovanja naše provincije, a napose kroz devet godina službe u Sarajevu u izgradnji i osmišljavanju samostana na Kovačićima, konvikta u Visokom te samostana i crkve u Sesvetskoj Sopnici (Zagreb). Jako je bio angažiran oko župnog pastorala počevši od Bugojna i Rame gdje je osnovao Framu kao i u Sopnici. Nesebično se darovao i ulagao silnu energiju trudeći se mladima pojasniti važnost usvajanja kršćanskih vrednota molitve, poštivanje Božjih zapovijedi i pomaganja bližnjemu u nevolji. Bio je i čovjek radosti i katkada je znao uzeti i gitaru i zasvirati koju pjesmu u krugu prijatelja i mladih. Trošeći tako svoj život za druge i njegov život se prerano ugasio od posljedica bolesti i nedavne operacije.
Neka mu milosrdni Gospodina udijeli nagradu za sve dobro koje je po njegovoj milosti učinio, ali i oprosti sve grijehe i propuste koje je učinio u svojoj ljudskoj slabosti.
O vremenu i mjestu ukopa ćemo vas izvijestiti naknadno!
Iskrena sućut obitelji pokojnoga Stipe i svim prijateljima i poznanicima…
Pokoj vječni daruj mu Gospodine. I svjetlost vječna neka mu svijetli!
www.tomislavnews.com
