U izdanju nakladničke kuće i tiskare Hercegovačkih franjevaca „Fram-Ziral“ u Mostaru je 10. svibnja 2023. godine, objavljena četvrta knjiga homilija fra Mate Tadića iz Franjevačkog samostana u Tomislavgradu pod naslovom „Propovijedaj riječ – uporan budi“.
Uvodne dijelove u misna slavlja s propovijedima autor je izrekao na naznačenim mjestima s nadnevcima od 2000. godine na svetkovinama i blagdanima, Gospodnjim kao i B. D. Marije – ABC liturgijskog vremena s predviđenim biblijskim čitanjima.
U predgovoru se kaže da: „Ljudi koji su izgradili vlastitu duhovnost za oblikovanje bolje osobnosti, znaju kako je svaka propovijed korisna za nešto naučiti i nekoga potaknuti na drugačiji život.“ Poznato je da su prosječnim tradicionalnim vjernicima najbolji svećenici koji misu i homiliju završe na brzinu, bez dostojanstva i duhovnosti, iako svatko za sebe može pronaći barem jednu poticajnu misao u kojoj se može prepoznati. Homilija koja nije tek izvor teološkog (sa)znanja o istinama vjere nego ponajprije poticaj za rast u vjeri i hrana za svakodnevni život, dok se „započeti proces dalje nastavlja s povratkom doma i na radno mjesto u svakodnevnom životu i svjedočenjem za Krista među ljudima“. Autor naglašava kako „pouzdano znamo da smisao koji otkrivamo kroz riječ i vjeru vodi sigurnoj budućnosti“, što bi barem malo želio doprinijeti i ovom knjigom poticajnih razmišljanja u predočenim homilijama.
Pogovor knjige s naslovom „Skladno suzvučje crkvenog nauka i vlastitog iskustva“, napisao je prof. dr. sc. fra Draženko Tomić. U njemu se kaže da autor homilijama svetkovina i blagdana dodaje nove kockice već objavljenih svojih propovijedi. „Pred očima ima konkretnog čovjeka koja je ovom svećeniku i ispovjedniku s gotovo dvadesetogodišnjim iskustvom, itekako poznata. Razotkriva i razumije sve arhetipe ljudskog ponašanja i čovjeku u njegovoj svakodnevici obraća se s odgovarajućom porukom.“ Ljubav i skrb za povijest vlastitog naroda i istraživanje na tom području, dovele su fra Matu do spoznaje da je zasigurno Kristova poruka spasenja za svakog čovjeka ono najbolje i najvrjednije što bi valjalo prenijeti preko granica ljudskog vremena. Tomić s pravom ističe kako „fra Matina ljubav prema glazbi pridonosi da i njegove propovijedi postaju nezaboravne simfonije, u kojima je u skladno suzvučje ukomponiran crkveni nauk i ljudsko iskustvo. I sve opet protkano iskustvom vlastite boli i bolesti.“
Recenzent zapaža da propovijedi pretpostavljaju Tadićevo dostatno poznavanje dogme i fundamentalne teologije što je stekao na učilištu i produbio u vlastitoj svećeničkoj praksi. „U kratkom uvodu prije same homilije smješta dotični crkveni god u prostor i vrijeme, kako bi u logičkom slijedu misli i korisnih primjera iznio važnost dotične vjerske istine za kršćanski život. Pristupom nastoji u slušateljima učvrstiti vjeru u bogočovjeka Isusa Krista, dok prikladnim znakovima svoje slušatelje (i čitatelje) vodi dublje u otajstvo spoznaje našeg spasenja po Kristu Gospodinu.“ Zapaža da propovjednik promatrajući lica slušatelja želi u njima pronaći patničko i proslavljeno Kristovo lice, svjestan da je vjera izraz susreta s Kristom što doživljava kao proces. Tadić drži da „taj susret s Kristom čovjeka mijenja u navikama pa treba pred Kristom otvoriti oči i srce, a ne tek neku vlastitu viziju, zamisao ili tuđu iluziju.“ Recenzent upućuje kako se knjiga homilija čita lagano u ritmu liturgijske godine, kako bi produbili i učvrstili znanje o vjerskim istinama u duhu spasonosne nade da nas onkraj čeka on sam, uskrsli Krist Gospodin.
www.tomislavnews.com/Iz predgovora i recenzije knjige
