Ivani gdje ste? Ima li vas u vašem gradu. Ima li vas u Kupresu? Ma nema vas, znam i ja, a zna i svaki čovjek u našem gradu. Znate gdje vas ima, ima vas u Njemačkoj. …..
Otišli ste da možete popiti kavu u ,,Njemačkoj Gradskoj”, a da ne budete samo vas dvojica i konobar, otišli ste da vidite što je život ili ste možda otišli i zbog hira ,,kada su svi, ode i ja”. Ne krivimo vas, uradili ste ono što mislite da je najbolje za vas. Trudili ste se da ostanete na svom, Ivani u Ivanovom gradu. Kako je to lijepo, kad imaš svoj grad, ali kako je i tužno kada moraš i otići iz njega.
Pitam često ljude hoće li itko ostati ovdje, a svatko odgovori ,,tko zadnji izađe neka ugasi svjetlo”. Smiješno je ali i žalosno. Vjerujem ja u nas, vratili smo se i poslije rata, vratit ćemo se i sada, samo da skupimo godina za mirovine. Procvast će Kupres, hoće. Mislite da su to samo moje želje, ali ja vjerujem u njih. Vratili smo se kada je bio u ruševinama pa se izgradio, koliko-toliko, i sada će. Sinut će sa Stožera sunce, dignut će se ševa u visine.
Zamolit ću vas nešto, i kada šećete ulicama Münchena, zapjevajte Moj Ivane. Zapjevajte da se zna odakle ste, da ne zaboravite ni vi ni oni. Povisite ton na ,,vratit će se na ognjište svoje”. Nek’ vam srce Kupreško zakuca jako, sjetite se našeg polja i stada. Ne zaboravite Bambi, ne zaboravite Dom. Sjetite se zime i nestanka struje, sjetite se sijela. Ma sjetite se kad iz Livna idete prema Kupresu, onog našeg polja koje je predivno i ljeti i zimi. Sjetite se kada ulazite na Kupreška vrata, kuca li srce jako? Hoće da iskoči, jelde? Mali smo ali ima nas. Kako Enis Bešlagić kaže ,,nas Bosanaca ima malo, ali smo dobro raspoređeni”. Isto ti je sa Ivanima.
A ti Ivančice pričaj Ivanu junioru gdje si odrasla, gdje si upoznala mu ćaću, tko vas je izvlačio kada zapadnete, kako si otišla studirat ali si svaki vikend bježala kući da vidiš Ivana. Kako si se zimi penjala na Križ i tamo si prvi put stala na skije. A da si se ljeti sastajala na domu, da si krala mrkve iz bašte. Da si noge kvasila u Bojani, a da si na igranku išla u Amor. Pričaj mu, možda i on isto tako bude pričao svojoj djeci. Ma što ja govorim ,,možda”, upalit će se svjetlo sigurno.
