Prije tri godine pokrenuli su obiteljsko gospodarstvo na kojem se bave sjetvom i uzgojem raži, pšenice, heljde, ječma i kukuruza, a ove kulture melju, čuvaju, te potom distribuiraju diljem Hercegovine.
Na ovim se prostorima opstanak i ostanak često isprepliću, a priču o oboma nudi OPG Jolić iz Tomislavgrada, kojega vode supružnici Marija Anić Jolić i Mijo Jolić. Kada je to bilo neophodno, njih dvoje bili su hrvatski branitelji, a kasnije, kada je zatrebalo, potražiti egzistenciju na vlastitoj zemlji.
Prije tri godine pokrenuli su porodično gospodarstvo na kojem se bave sjetvom i uzgojem raži, pšenice, heljde, ječma i kukuruza, a ove kulture melju, čuvaju te potom distribuiraju diljem Hercegovine.
Sve je po standardima i kvalitetno
Na 50 hektara zemljišta sa vlastitim traktorom i kombajnom godišnje proizvedu na desetke tona proizvoda. Od cjelokupne površine na kojoj rade, nešto je njihove zemlje, ali je većina u zakupu na pet godina, uz minimalnu naknadu jer su je zakupili od susjeda i prijatelja koji imaju sluha za njihovu situaciju i vide kako se žele radom izboriti za sebe i svoju obitelj. Dio od 11,5 hektara je onaj na koji OPG Jolić dobiva poticaj koji im dobro dođe jer su bez drugih primanja. A posao sa žitaricama je težak i neizvjestan, no tržištu plasiraju i heljdu bez glutena te ostalo integralno žito koje melju u kamenom vodenom mlinu u Sturbi.
“Trudimo se da to bude po standardima koliko je moguće”, priča nam Marija i dodaje kako iskreno govoreći hrane zemlju umjetnim gnojivom tako da ovo nije eko proizvodnja, ali tako sugerira i prinos i zemlja, nekakav standard, no nema pesticida i melju cijelo zrno tako da je riječ o integralnom brašnu koje je sigurno kvalitetnije i zdravije, te nude i različite okuse pa postoji izbor gorčeg i slađeg, ječma i raži, kako se kome sviđa.
Svoje kupce obilaze u njihovim mjestima
Potpore dobivaju po hektaru proizvodnje, a potrebno je pratiti i ispunjavati papirologiju odnosno ispostaviti račune za sjeme i gnojivo kao i otkupne listove. A Jolići otkup svojih proizvoda prezentiraju ljudima u njihovim mjestima, koje obilaze obzirom na to da svake subote odrade jednu turu po Hercegovini. Krenu od Tomislavgrada, kroz Posušje, preko Širokog Brijega u Mostar, onda u Čitluk i Međugorje, pa preko Ljubuškog do Gruda.
Brašno koje melju sigurno je zdravije od običnog (Foto: Arhiva OPG Jolić)
U vlastiti automobil je posljednje subote natovareno 267 kilograma različitog brašna, prema telefonskoj narudžbi i preko društvene mreže Facebook na kojoj se nalaze brojevi. Žele kupiti i kombi jer im je potreban, što je dobar znak da posla ima i moglo bi ga biti još u budućem periodu.
“Posao za sada napreduje i nadamo se da će tako ostati. A ima ga, posebno preko ljeta. Ali i od početka sjetve do vršidbe i kada imate već gotovu žitaricu, potrebno je odraditi selekciju kako bi bila bolja njena kvaliteta sa što manje otpada”, priča za Agroklub naša sugovornica.
Zadovoljni poslom, iako je nesigurnost velika
Kako kaže, svakako stanje u državi nije bajno i moraju se boriti kako znaju ali dobro napreduju, posebno od početka karantene kada je potražnja za brašnom bila velika, a i njihovi kupci, su zadovoljni te nailaze na jako puno pozitivnih komentara. “Šalju nam slike kruha, uštipaka i slično pa kada vidimo njihovo zadovoljstvo i to nam je dodatni vjetar u leđa”, objašnjava nam. Također je dobar znak da se stanovništvo sve više u prehrani okreće zdravijim varijantama, barem što se žitarica tiče a robu prodaju u pakiranjima po pet, deset i 20 kilograma
U poslu im pomažu kći i sin, kad god mogu, posebno sin koji je netom završio srednju školu i dobar je sa strojevima ali i kći, kada je tu, obzirom da studira prehrambenu tehnologiju što je itekako znakovito. Proizvode čuvaju u garaži, u džambo vrećama, a naravno, godišnji prinos ovisi o raznim faktorima no, uvijek voze robe koliko ima narudžbi, brašno čuvaju da bude stalno kvalitetno i nadaju se novim bespovratnim sredstvima ili poticaju za proizvodnju koji će im olakšati opstanak i ostanak na rodnoj zemlji.
“S obzirom na naš kraj, blagodati i polje koje imamo, ipak se mali broj poljoprivrednika upušta u ovu avanturu, velika je nesigurnost i težak je to posao. Pitanje je hoće li ljudi primijetiti i kupovati, ali nama za sada ide dobro i nadamo se da će tako i ostati”, zaključuje ova vrijedna žena.
www.tomislavnews.com/Agroklub/Piše: Marko Čuljak/Foto: Renata Prusina/ilustracija
