Lopovluku nikad kraja , pa netko dobro napisa neki dan na temu iseljavanja : „Tko iziđe zadnji, neka ugasi svjetlo !“
Pročitavši na vašem portalu vijest da je prodana Robna kuća za 470 000,00 KM , sjetih se “putešestvija” koje sam u prošlom razdoblju prošao kao predsjednik Udruge za zaštitu djelatnika DTP „DELMA“. Obijao sam vrata sa svojim kolegama i našim odvjetnicima raznih tuzemnih i inozemnih institucija, a sve u nadi da ćemo u ime 81 djelatnika ostvariti barem dio temeljnih ljudskih prava , a to je pravo na rad i pravo na normalan i dostojanstven život.
Pravo na rad nam je prekinuo rat , to je viša sila protiv koje smo svi nemoćni , ali ostaje činjenica da smo radna mjesta izgubili ne svojom krivicom . Zamislite apsurda , još su nam radne knjižice u bivšoj firmi i još se vodimo kao zaposlenici DTP „DELMA“ , koja de iure još postoji, a de facto nigdje je nema , a nas djelatnika nema ni de facto ni de iure .
Poslije rata je došlo do pretvorbe i privatizacije , ozakonjenog lopovluka na čelu s „AGENCIJOM ZA PRIVATIZACIJU „ koja nam je rasprodala i pokrala šta je stigla , ali je na sreću (barem smo tako mislili!), ostao vrijedan dio imovine , pa smo se ponadali da bi iz toga djelatnici mogli konačno riješiti svoj status . Međutim ,pošto sada svi znamo da je Robna kuća prodana za gore navedeni iznos , a imam saznanja da je to prebijanje između TRGOCOPA Ljubuški i BOSSGASA iz Tomislavgrada , onda je svima jasno da se iz te prodaje nitko neće okoristiti osim ova dva poduzeća .
Naime Trgocop je na prvom sudskom ročištu prijavio svoja potraživanja od DTP „DELMA“ u iznosu od 719.849,35 KM, ali mu je stečajna upraviteljica gospođa Huseinbegović odbila nezakonitu zateznu kamatu i priznala dug u iznosu od 307.254,50 KM. Taj dug je stvaran i Trgocop ga je otkupio od LT banke za 120.000 KM i rješenjem Višeg suda iz Sarajeva Trgocop je stavljen na prvo mjesto reda za naplatu potraživanja , što u prijevodu znači da u ovoj prodaji nema djelatnika .
Još je za prodaju ostalo veliko skladište , a nitko ne spominje zgradu Županijske skupštine , stari lager gdje je sada J.P. Komunalno i samoposlugu pod bivšim Zapovjedništvom, jer nam je to netko „dekretom“ oduzeo . Imam pred sobom „Stečajni upravnik „ od 31.03.2015 . u kojemu su potraživanja raznih povjerilaca prijavljena Županijskom sudu u iznosu od : 3.297.760,02 (bez potraživanja djelatnika) , a koja je stečajna upraviteljica umanjila i priznala u iznosu od 1.798.093,50KM, plus prijavljena potraživanja djelatnika od 3.296.318,66 KM , za razdoblje od 1995.-2007. godine , za koje je elaborat izradio stalni sudski vještak gosp. Alija Helez , tada dolazimo do iznosa od cca 5 000 000,00 KM , koju možemo samo sanjati , jer prodajom i velikog skladišta neće se doći ni blizu ovom iznosu , što u konačnici znači da ponovo od radničkih prava NEMA NIŠTA.
Lopovluku nikad kraja, pa netko dobro napisa neki dan na temu iseljavanja : „Tko iziđe zadnji ,neka ugasi svjetlo !“
Zdravko Pranjić Brižankić/www.tomislavnews.com /Foto:TN
