“Spomen bazilika, samostan…U kamenu crkve je nebo i sunce i težak put po kojemu hodi čovjek.”
Duvno je pomalo zbrkan, izdužen ružičnjak, sljubljen s gajem i zelenilom prostranstva.”
“Duvno je daleko, tamo gdje je moja kuća”
PIŠE: Snježana Redžepagić
“Posvećujem ove sličice Ivici Ćurkoviću u znak zahvalnosti što je sačuvao biserje o starom Duvnu, Županjcu i Tomislavgradu.”
Uz ove lirske Ćipine bisere, “Pozdrav iz Duvna u deset sličica”, i zvuk njegove gitare, u lijepom ozračju i s divnim ljudima, bio je profesionalni i emocionalni privilegij sudjelovati u predstavljanju monografije “Pozdrav iz Tomislavgrada”, Ivice Ćurkovića i fra Sretana Ćurčića.
Osim što je kulturološki i povijesno pravo blago svih nas, knjiga je i veoma lijepa jer čuva stare razglednice. Ima li išta ljepše nego poslati u drage ruke svoj najljepši rukopis, najtopliji pozdrav, ustvari, najboljeg sebe!
Čudesan je put ovih razglednica. Otišle su odavde i vratile se ovamo! Kao i čovjek. ” Komadić malo tvrđeg papira” primio je bezbrojne pečate ljudskih ruku, probio se kroz debele zidove vremenske prašine i zablistao u ovoj knjizi!
Čudesna je i sama razglednica. Ima dvije strane. Ona ” bijela, išarana krupnim slovima” govori o ljudima, događajima, građevinama, a ona “glatka, duboka i sjetna” govori o ljudskim osjećajima. I jedna bez druge ne mogu!
Prva svjedoči o prolaznost, a druga o vječnosti. I moraju zajedno!
Glatka strana priča priču o tome koliko smo različiti, a bijela kazuje koliko smo isti. I prva ne može bez druge!
I što je sačuvalo ove razglednice do dana današnjeg? Nisu to nikakvi tajni pretinci, ključevi, ni željezne ograde. To su ljudske emocije! Od ruke koja je piše do ruke koja je prima, od ruku koje su je čuvale, tragale za njom do ruku koje su priredile ovu Monografiju. I otvorile je nama da joj udahnemo novi život. I nije li ovaj emocionalni krug jači od bilo kojeg strujnog ili čeličnog kruga!
Ovo djelo su iznjedrile mnoge ruke koje su ih pisale, primale i čuvale, predanost i strpljivost kolekcionara Ivice Ćurkovića, te energičnost i toplina fra Sretana Ćurčića.
A ljepotu ove večeri pamtimo jer nas podsjeća na ljepotu svoga doma. Zvao se on Duvno, Županjac, Tomislavgrad, on je uvijek u srcu.
Uz zvuke Ćipine gitare ova lijepa literarno – lirska večer završava i odgovorom na pitanje Gdje je taj tvoj grad?
” Tamo, gdje je moja kuća”
www.tomislavnews.com/Snježana Redžepagić
