Već dobrim dijelom pale u zaborav, narodne igre duvanjskog kraja svakako je vrijedno zabilježiti i barem na taj način otrgnuti od zaborava.
Igre o kojima ćemo pisati nisu specifične samo za duvanjsko podneblje, no mi se u ovome tekstu nećemo baviti porijeklom igara, zapisat ćemo ih i pokušati objasniti pravila igara za neke buduće naraštaje, ako požele igrati ih. Od igara o kojima ćemo pisati njih su se samo dvije tri održale(igraju se) do danas. A prava je šteta!
Ako se malo dublje uđe u bit većine narodnih/pučkih igara, posebice dječjih, očito je kako se uz te igre razvijala dječja mašta, sportski i natjecateljski duh, a bile su odlična i jeftina zabava.
Vremena se mijenjaju i to je dobro! Djeca se danas igraju računalima i gledaju video kazete. čobana je sve manje, sijela više nema, a stare igre i stari sportovi su “stari”, zastarjeli, zaostali.
Upravo tako i sve narodne igre, ugrubo, možemo podijeliti u četiri grupe:
-dječje igre
-čobanske/pastirske igre
-igre na sijelima i
-sportske igre
DJEČJE IGRE
U Dječje igre spadaju (od jednostavnijih do složenijih): pleska, čvoka, lončići, slipa ili ćor-baka, spujs-spas, škola-školica, pitonjci, kozovica, keljevi, plove, štrika, trule kobile, tute…
U prvom nastavku pisali smo o igri pitonjaka, a danas objavljujemo pravila tri dječje igre duvanjskog kraja: pleske, čvoke i kozovice. U idućim nastavcima o drugim igrama.
PLESKA
Pleska je najjednostavnija dječja igra, ali ne i bezbolna. Igrača je, obično, više od dva. Svi igrači polažu ruke, pleske (dlanove) jedne preko druge, ali ne svoje ruke. Ruke, pleske su izmiješane. Obaj igrač čija je ruka donja izvlači ruku i s njome udara, pleska gornju ruku-plesku. Udara jače! Njegova ruka sada ostaje gornje, a sljedeća donja ruka udara sada po njoj. Dakle, svatko svakoga udara, pleskom pleska! Nema izmicanja ruku, trebalo je stisnuti zube i to izdržati, malo očeličiti!
ČVOKA
Čvoka je, također, jednostavna dječja igra. Igraju dva igrača. Jedan s obje ruke, dlanovima obje ruke pokriva oči i lice. Ništa ne smije vidjeti, ne smije ćiriti. Drugi igrač ga čvoka-udara s dva prsta po rukama na licu, a zatim oba igrača trebaju istodobno od svake ruke ispružiti po jedan prst, ali da budu isti: dva kažiprsta, dva srednja prsta, dva mala…Ukoliko prvi igrač, onaj koji je čvokan, ispruži dva prsta, a ista dva prsta ispruži i drugi igrač, onaj koji je čvokao, dolazi do promjene uloga: onaj koji je čvokan sada čvoka. Ukoliko su ispruženi prsti različiti, uloge igrača su nepromijenjene. Dakle, onomu koji čvoka u interesu je da ispruženi prsti budu različiti, a onomu koji je čvokan u interesu je da su prsti isti. Igra je to koja djecu zabavljaju, a pravila su jednostavna i brzo se usvoje.
KOZOVICA
Kozovica je složenija, misaonija dječja igra. Po svojim pravilima slična je, prethodi šahu, a najsličnija sadašnjoj igri “Čovječe, ne ljuti se”. Na drvenoj ili kartonskoj podlozi nacrta se kozovica. Igraju dva igrača. Svaki ima po devet “figura” koje su različite za svakog igrača: obično zrna graha i zrna kukuruza, a može i kamenčića i kuglica papira. Recimo da jedan igrač ima zrna graha, a drugi zrna kukuruza. Oni zrna naizmjenično postavljaju na određena mjesta na nacrtanoj kozovici – na križanju dviju crta (vidjeti sliku). Vrlo je važno znati, razmisliti, gdje u početku staviti zrna, zauzeti početni položaj, jer od toga kasnije zavisi igra, pokretljivost figura-zrna.
Kada su figure postavljene povlače se potezi, naizmjence se premještaju zrna. Figure se mogu kretati samo pravim crtama , do prvog križanja. Figura preko figure ne može ići. Na svakom pravcu imaju po tri križanja. Onaj igrač koji na jednom pravcu prije uspije postaviti svoje tri figure-skuriti-ima pravo skloniti “poisti” jednu figuru drugog igrača i to onu koja mu je najviše na putu za drugi potez. Poraženi (gubitnik) je onaj igrač čije sve figure, odnosno sedam njih, bude prvo “poideno”( s dvije ne može igrati).
Međutim, kada igraču koji lošije ostanu samo tri figure on ima povlasticu, pravo da “skače”, a to znači da svoje figure može postavljati gdje god ima slobodno mjesto, preskačući i križanja i protivničke figure. To mu je posljednja šansa da se izvuče. Nekada mu uspijeva, na taj način, i sa tri figure biti pobjednik.
Nastavak slijedi…
www.tomislavnews.com/ Izvor: Ljuba Đikić : “Ljubi, dragi, ne žali me mladu” , knjiga ljubavnih običaja, gange, etnografskih zapisa pjesama i igara duvanjskog kraja, objavljene 1989. godine.
Foto: ilustracija s FB
