Danas je rijetko vidjeti čovjeka-kosca s kosom, a još rjeđe vidjeti kako kosac klepa kosu, ali u nekim duvanjskim selima još uvijek se, doduše vrlo rijetko, može čuti karakterističan zvuk klepanja…
Upravo smo jednog „starinskog“ kosca snimili u duvanjskom selu, kojim se razlijegao zvuk „glazba“ klepanja kose, kose za košenje trave na livadama, a livade će se uskoro početi kositi.
Međutim, već dugo nema na Duvanjskom polju kosaca u bijelim košulja, opasnih vodirima, kako oštrim kosama slažu otkose, niti ima kupelica da sijeno pokupe u suru, pa u naviljke, koje na drvenim kocima nose na jedno mjesto, gdje se dije plast…Otrah na široko, a u stvari, nakana mi je bila samo podsjetiti kako se klepala-oštrila kosa i koji sve pribor treba za to, a sve to možete vidjeti na našoj današnjoj fotografiji.
Dakle, klepanje kose je osnovno što treba uraditi kosi a da bi bila djelotvorna-dobro kosila.
Prvo i prvo, na ledinu blizu kuće prostre se mutap, danas deka, zalegne se, zauzme poseban položaj.
U ledinu se, u drveni okvir, zabije željezni klin i to je bapka. Zatim je tu poseban čekić-klepac, pa vodir (posuda za vodu, nekada napravljena od volovskog roga, danas može i plastična) u kojemu je voda, a u vodiru, u vodi, je brus (posebno oštrilo, posebnog oblika) i mazalica-na štapiću zavezana krpa.
To je sve što treba da bi se naoštrila kosa, i treba kosa, naravno. Oštrica kose se pokvasi mazalicom, potom oštri brusom, pa se stavi na bapku i sitnim udarcima udara klepcem-čekićem. I tako više puta dok se kosa ne poklepa, ne pripremo za kosidbu.
Dok se kosi, više puta se oštri kosa brusom, kvasi mazalicom, ali se rijetko klepa, što ovisi od kvalitete kose.
Kada uskoro Duvanjskim poljem zabruje moćni strojevi koji kose livade, stariji će se s nostalgijom sjetiti ili osluhnuti “melodiju” klepca koji udara po oštrici kose, naslonjene na bapku! I bolje da unucima i ne pokušaju objasniti kako se nekada kosilo i kosu klepalo, neće ih razumjeti, smijat će im se!
Ukratko, to je to, a ostalo što vas zanima pitajte starije ili kustosa muzeja, a mi još samo možemo dodati koju gangu vezanu za kosidbu:
„Kosci kose, košulje se bile, svi su momci, nema moga mile“,
“Dragi kosi, a ja kupim sijeno, dvaput mane, pa namigne na me”,
„Kad se kosi da sam kod kosaca, kad se kupi da sam kod ovaca“…
www.tomislavnews.com
