“Đava ti to odnio, šta to više gledaš, baci to, radi nešto…ooo!”, govorimo ili slušamo (ovisi o godinama i informatičkoj pismenosti!) to svakodnevno u svojim obiteljima.
Otuđenje ili alijenacija je pojam koji se često koristi u filozofiji. Odnosi se na nešto što je stvorio čovjek, a onda mu se ta tvorevina ukazuje kao strana (tuđa, izvanjska). Takva čovjeku strana (otuđena) sila ukazuje se otuđenom čovjeku kao vanjska sila koja na njega vrši pritisak i on joj se pokorava.
Najčešće se govori o religiji kao otuđenju jer je čovjek stvorio sve te bogove, duhove, sotone, demone, vilenjake, vještice itd., a sada se tih istih stvari boji i pokorava im se. Otuđenje postoji i u kapitalističkom načinu proizvodnje, gdje se radnik ne osjeća kao kod kuće. Govori se još i o državi i ekonomiji kao o otuđenju, jer ih je stvorio čovjek, a sada država i ekonomija gospodare čovjekom. U svim posebnim slučajevima u stvari se radi o otuđenju čovjeka od čovjeka, tako piše o wikipediji, a mi podvlačimao ovu zadnju rečenicu, dakle: otuđenju čovjeka od čovjeka!
Ne mislim ni filozofirati ni pametovati o otuđenju, jer ono je vidljivo, posebice nekoliko zadnjih godina i u našim krajevima, mislim na duvanjski kraj i okolicu, ma koliko mi šutjeli o tomu!
Ma koliko šutjeli i zavaravali se da još postoji susjedsko ispijanje kava, rakija, čašica razgovora, ne, toga je sve manje ili je potpuno nestalo! Čak i među onim starijim, koje često imenujemo čuvarima tradicije. Sve donedavno svako duvanjsko selo imalo je svoje guvno, svoju murvu, svoju lipu-svoje drvo u selu pod hladovinom čijeg granja se okupljalo, pričalo, šalilo, pjevalo, veselio, osobito nedjeljom i blagdanima kada je bio neradni dan. Okupljali su se uglavnom stariji mještani. Gradovi su imali svoje trgove, a gradići svoje parkiće, sidiće…A gdje se danas okupljaju? Nigdje! Ako ih i ima više u jednom selu, onda se skupljaju, skupe, čaminjaju u svojoj kući, uz televiziju, na svom pragu, zamišljeni i pogleda koji govori:” Bože, što će biti sa mnom, s nama, gdje nestade onoliki svijet iz sela?!”.
A mladi, pa oni se zarana otuđe, čim postanu pismeni i malo informatički pismeni, čim se dokopaju mobitela, fb, interneta.
Ova fotografija, snimljena ovih dana u duvanjskom kraju, najbolji je dokaz kako se “sritna mladež” danas zabavlja, udvara, ljubuje,sijeli, šali, priča, veseli…
Ako ste pomislili da ovi mladi šalju ljubavne poruke, ili pišu poruku svojim bližnjima, teško da ste u pravu: muškarci prate rezulatte kladionica, ili utakmice uživo, dok žene gledaju reklame, modne kataloge, ili na FB gledaju slike, čitaju Marinu, Martinu, stavljaju svoje fotke…
Zajedno sjede, a svatko je sam! Mislite li da je bolje u kafićima, u diskotekama? Ma ne, i tu je svatko sam sa sobom, a može ih biti puna diskoteka! U svadbama isto nema priče: glazba je toliko bučna da nitko nikoga, i kada bi htio s nekim popričati, ne čuje!
Komunikacija se među mladeži svela samo na poruke preko mobitela ili FB, ako i na to!
Ali, ta tema zaslužuje mnogo šire razmatranje, za današnji dan neradni, nedjeljni, dovoljno je!
www.tomislavnews.com/ Foto:FB
