Poštovani zastupnici u Parlamentu FBiH,
obraćam Vam se s dužnim poštovanjem i molim Vas da pomognete oboljelim braniteljima, kao što su i oni pomogli BiH u razdoblju 1992-1996. godine
Stipe Šumanović
Tomislavgrad
Parlament FBiH
– predsjedniku Parlamenta FBiH
– svim klubovima zastupnika
-svim zastupnicima u Parlamentu FBiH
Otvoreno pismo Parlamentu FBiH
Predmet: Sustavna diskriminacija oboljelih branitelja
Poštovani zastupnici u Parlamentu FBiH,
obraćam Vam se s dužnim poštovanjem i molim Vas da pomognete oboljelim braniteljima, kao što su i oni pomogli BiH u razdoblju 1992-1996. godine.
Pomognite onima koji su u pakao rata ušli potpuno zdrave pameti i nepomućenog uma, a izišli kao teški bolesnici koji su svoje mentalno zdravlje podredili danas slobodnoj državi i njenim građanima .
Tih godina kada se BiH branila od krvave agresije, većina nas je bila u najboljim godinama, neki na početku mladosti, neki na početku školovanja, neki u srednjoj školi, no svi s istom misli vodiljom. Da obranimo svoj narod od krvave agresije.
Da budem jasan, govorim o svojim suborcima, braniteljima koji su proveli na prvim crtama bojišta 4 i više godina, koji nemaju činove, nemaju odličja, nemaju mirovine, nisu se obogatili u ratu ni poslije rata. Mi smo se žrtvovali i bili spremni život dati za Domovinu, svoj narod i za sve one koji su imali i stjecali u to vrijeme gore navedeno. A bili smo sretni i ispunjeni, jer smo imali svoj cilj i znali smo za što se borimo. A sada pitamo sve Vas – ZA ŠTO SMO SE BORILI?
Na žalost, 20 godina poslije razjedinjeni smo i osramoćeni.. Mnogi izgubljeni u vremenu i prostoru. Bez osnovnih uvjeta za život dostojan čovjeka, bez prava na zaposlenje, postali smo socijalni slučajevi. Danas smo „prolupali“ branitelji koji stalno traže neka prava. Svi oni koji su trebali voditi brigu o oboljelim braniteljima zaboravili su na nas.
Nažalost, od 1996.godine pa do danas svjedoci smo sustavnog diskriminiranja oboljelih branitelja, u prvom redu kroz katastrofalna zakonska rješenja.
Kroz Zakone i Uredbe rješavali su prava generali, visoki časnici, nositelji odličja, profesionalni vojnici, pa čak i ratni dezerteri ako su imali novaca, a svi odreda u velikoj većini zdravi i radno sposobni. Vjerojatno po zasluzi. Samo oboljeli „obični prolupali“ branitelji i radno nesposobni „obični“ branitelji nemaju nikakva prava po važećim Zakonima.
Nevjerojatna je činjenica da se oboljelim braniteljima priznaje status RVI-a samo ako su oboljeli za vrijeme služenja u OS BiH ili 90 dana nakon otpusta iz OS i da pritom nitko ne pita medicinsku struku za mišljenje. Primjerice, oboljeli od PTSP-a ili neke druge bolesti, ako je potražio liječničku pomoć 01.01.1997. god. ne može ostvariti nikakvo pravo po Zakonu. Obitelji branitelja koji su nažalost izvršili samoubojstvo kao posljedicu rata 01.01.1997.godine ne mogu ostvariti prava po zakonu jer su njihovi najmiliji zakasnili sa samoubojstvom. Trebali su se ubiti u roku 90 dana od otpusta iz OS.
Kako njihovoj djeci objasniti gdje im je otac poginuo i koji ga je neprijatelj ubio ?
Nevidljiv, a strašan neprijatelj! PTSP, razne maligne bolesti, ogorčenost zbog nepravde koju im nanosi država za koju su dali SVE! A ona njima NIŠTA!
Je li moguće da stvaramo generacije mladih ljudi kojima ova država neće biti draga, jer će s pravom misliti da je njihovog oca ubila državna politika i nebriga odgovornih, a ne stvarni neprijatelj, kojega je njihov otac pobijedio u ratu.
Osobno sam razgovarao sa mnogim uglednim psihijatrima i svi kažu da se nastanak PTSP-a ne može vremenski ograničiti, te da se prvi simptomi mogu javiti i 20 godina nakon rata. U Republici Hrvatskoj trenutačno na Ustavnom sudu ruše ograničenje od 10 godina, a u FBiH vrijedi ograničenje od 90 dana, što je u suprotnosti sa medicinskom znanošću i predstavlja čistu diskriminaciju prema oboljelim braniteljima. Oni kojima se ipak prizna pravo po osnovu oboljenja nemaju pravo na pogoršanje stanja, niti na utvrđivanje uzročno- posljedične veze ( između smrti i rata ), što je još jedan od apsurda i čista diskriminacija.
A za sve su krivi loši Zakoni, koji onda uglavnom potiču korupciju i razne kriminalne radnje.
U pripremi je novi Zakon o povoljnijem umirovljenju, koji nastavlja sa diskriminacijom oboljelih branitelja, koji se opet uopće ne spominju. Osim ako se ne misli na razvojačene branitelje koji će moći ostvariti prava sa 57 godina starosti i ako imaju 20 godina radnog staža bez rata!!!!!! Tko smisli takav prijedlog zakona? Zašto nema javne rasprave?
Oboljeli branitelji uglavnom nemaju radnog staža osim ratnog, iz prostog razloga što je većina otišla u rat iz školskih klupa, a poslije ih nitko nije htio zaposliti jer „nisu normalni“. Pa valjda bi osnovni kriterij za mirovinu trebalo biti 4 godine sudjelovanja u ratu i radna nesposobnost, a ne činovi i odličja koji su dijeljeni po podrumima i raznim uredima. Po kojim bi to kriterijima otpušteni profesionalni vojnik trebao imati veća prava od „običnog oboljelog branitelja“, koji nije imao šanse niti da ostane profesionalno u vojsci, nego je poslan na Zavod za zapošljavanje, gdje je , gle slučaja, i dan danas. Valjda bi svi koji su sudjelovali u ratu trebali imati ista prava. Ili svi ne imati nikakva prava.
Prema važećim Zakonima u FBiH obitelji poginulih branitelja nemaju mirovinu, nego samo invalidninu oko 330 KM, što je sramota. Već sam rekao da se samoubojstvo kao posljedica rata uopće ne spominje u Zakonu. Oboljeli „obični prolupali“ branitelji nemaju nikakva prava. A ipak se u FBiH isplaćuje oko 25000 vojnih mirovina. Pa tko onda prima te mirovine ako svaki branitelj koji je bio 4 i više godina u ratu, teško bolestan i radno nesposoban, ne prima NIŠTA?
Obraćam se Vama, poštovani zastupnici, zato što Vi donosite Zakone, a ovih dana dobit će te Prijedlog novog Zakona o povoljnijem umirovljenju, koji također ne rješava probleme najugroženije skupine branitelja, onih koji su proveli cijeli rat na prvoj crti, razvojačeni 1996.god., oboljeli poslije 1996.god., radno su nesposobni i nemaju nikakva prava.
Ja nisam političar i politiku ostavljam onima koji su plaćeni za to. Ovo se tiče svih časnih branitelja i HVO-a i ABiH. Stoga se nadam da će barem jedan klub zastupnika ili barem jedan zastupnik iznijeti ovu problematiku kada se bude raspravljalo o novom zakonu, te podnijeti nekoliko amandmana na stari i na novi zakon.
Stoga Vas molim, dragi naši zastupnici, da iskoristite svoj položaj i autoritet, te da što žurnije predložite izmjene i dopune važećeg Zakona o pravima branitelja i invalida domovinskog rata, točnije:
– dopuna članka 4. Zakona :
– obitelj poginulog ,umrlog, nestalog branitelja iz Domovinskog rata je i obitelj branitelja koji je izvršio samoubojstvo kao posljedicu psihičke bolesti (ratnih dejstava) uzrokovane sudjelovanjem u Domovinskom ratu.
– izmjena diskriminirajućeg članka 45. Zakona koji kaže:
„Utvrđivanje da je bolest nastupila pod okolnostima iz članaka 3. ovoga Zakona obavlja se na temelju medicinske dokumentacije koja potječe iz vremena službe u Oružanim snagama ili iz vremena 90 dana od otpusta iz Oružanih snaga“.
u
„Utvrđivanje da je bolest nastupila pod okolnostima iz članaka 3. ovoga Zakona obavlja se na temelju medicinske dokumentacije koja potječe iz vremena službe u Oružanim snagama ili iz vremena 10 godina od otpusta iz Oružanih snaga“.
– te ukidanje članka 11. Zakona koji kaže :
„Pri utvrđivanju procenta invaliditeta osobama kod kojih je pod okolnostima iz članka 3. ovoga Zakona nastupilo oštećenje organizma, na temelju oboljenja koje je pogoršano pod tim okolnostima, uzima se odgovarajući procent od cjelokupnoga oštećenja organizma, s tim što tim temeljem utvrđeni procent oštećenja organizma ne može iznositi više od 100% invaliditeta II. grupe, a uzimajući u obzir prirodu bolesti i njezin razvitak, trajanje i težinu ratnih napora, odnosno napora pri obavljanju vojne službe u Oružanim snagama, te s obzirom na druge okolnosti koje su u pojedinom slučaju utjecale na pogoršanje bolesti.
Procent vojnog invaliditeta utvrđen konačnim rješenjem, sukladno stavku 1. ovoga članka, naknadno ne može biti povećan, bez obzira na daljnje pogoršanje oštećenja organizma.”
Također Vas molim da prilikom usvajanja novog Zakonu podnesete amandmane kojima će pravo na povoljniju mirovinu imati oni koji su je jedini istinski zaslužili :
– Branitelj koji je proveo najmanje 4 godine na prvoj crti bojišta, koji je radno nesposoban, bez obzira na godine starosti i godine radnog staža,
– Ratni vojni invalid, koji je radno nesposoban, bez obzira na godine starosti i godine radnog staža,
– Obitelj poginulog, umrlog i nestalog branitelja,
– Obitelj branitelja koji je izvršio samoubojstvo kao posljedicu rata.
Iskreno se nadam Vašoj pomoći i molim Vas da stanete u obranu prava onih koji nisu članovi niti jedne interesne skupine i koje nitko ne zastupa osim Vas koji ste plaćeni da nas zastupate. Sada je vrijeme da reagirate na pravi način i spriječite daljnju diskriminaciju oboljelih branitelja koji nemaju nikakva prava. Nemojte čekati da za neke bude prekasno, jer u nama još ima života i još vjerujemo da se isplati živjeti – za naše obitelji . Shvatite da to nije samo naš problem, nego i Vaš, kao i problem cjelokupnog društva u kojemu živimo.
Ako Vam trebaju uštede na braniteljima, samo provedite članak 36. Zakona o pravima branitelja i uštedjet ćete 80 % proračuna . Članak 36. Zakona govori tko ne može ostvariti prava po Zakonu , a to su između ostalih :
– osobe koje su samovoljno, bez odobrenja nadležnog zapovjedništva, napustile Oružane snage (dezertirale).
Nažalost, odgovorno tvrdim da prava ostvaruje 80 % osoba (dezertera) koje su samovoljno napuštale postrojbe kada im se prohtije ili su bili 6 mjeseci, 1 godinu, i sl. Taj problem nitko ne spominje jer se uvijek radi o nečijem bratu, rođaku ili o njemu samome.
NA KRAJU SU JEDINE ŽRTVE OBOLJELI BRANITELJI !
S poštovanjem,
Stipe Šumanović
NAPOMENA: Tekst nije lektoriran! tn
