Nema čovika do Našeg Čovika. To će vam reći svaki Naš Čovik.
Sudbine naših građana ukazuju na postojanje (?) građana prvog, drugog, trećeg reda, ili bez ikakvog reda, a nad svima, kao duh nad vodama, lebdi Naš Čovik.
Naš Čovik bira društvo. Druži se samo s Našim Čovikom.
PIŠE : Jandre Drmić, Naš Čovik, naravno
Naš Čovik je trezven. Opija se samo s Našim Čovikom.
Naš Čovik cijeni razvijeni svijet. Zato redovito ide u teretanu kod Našeg Čovika.
Naš Čovik je skroman. Još jučer je imao grablje i vile. Grablje je odbacio, dovoljne su mu vile.
Naš Čovik zna da ne valja zatvarati oči pred problemima. Zato u moćnike gleda širom otvorenih očiju.
Odvjetnik Našeg Čovika je Naš Čovik s kojim odlazi k bilježniku, Našem Čoviku. Liječnik Našeg Čovika je Naš Čovik. Naš Čovik je Akademik, Sveučilišni Profesor, Bankar, Kockar, Svećenik, Sudski Vještak, Vješti Sudac, General, Ugostitelj, Zubni Tehničar, Omiljeni Pjevač, Poznati Zatvorenik, Pilar, Manekenka, TV-Voditelj, Sportaš, Novinar Koji Sve To Prati.
Naš Čovik ima suptilno uho za jezik. Samo jezikoslovcu, Našem Čoviku, dopušta da mu stavlja jezik u uho.
Ako je Naš Čovik pisac, izdavač je, neizostavno, Naš Čovik. O kritičaru da se i ne govori.
Kada Našem Čoviku spomenete knjigu, on će se pretvoriti u uho. Suptilno uho. Naprosto, osjeća naderotsko uzbuđenje nad knjigama. Zemljišnim knjigama.
Naš Čovik je spreman na žrtvu. Poslušat će i pogledati čak i opernu premijeru, ako je redatelj Naš Čovik.
Naš Čovik, nakon trenutaka filozofske zamišljenosti, bolnih antinomija, misli o čovjekovoj krhkosti, prolaznosti i smrti, bijedi svijeta, uzdahne i sam sebi prozbori: „Što je čovik, doli Naš Čovik!“
Kada Naš Čovik upoznaje Našeg Čovika s nekim trećim licem za koje sluti da traži autora, s ponosom kaže: „Moj prijatelj Ivo, Naš Čovik“.
Naš Čovik se obraća Bogu, i, tako je nesebičan da nas obavijesti i kada se Bog obrati njemu. Bog mu se obraća obično pred izbore doturujući mu listiće s imenima boguugodnih kandidata. Kada se prebroje glasački listići i ime s papirića doista postane premijer, ministar, gradonačelnik… izborno povjerenstvo dostojanstveno proglasi rezultate izbora: „Ima Boga!“ Skromno komentirajući rezultate izbora, tajanstveno se smješkajući, reći će: „Nek se vrši volja Svemogućeg.“
Naš Čovik logično zaključuje da svoj čovjek ne može biti Naš Čovik. Ispravnost logike mu potvrđuje Naš Čovik.
Naš Čovik nema predrasuda. Njihov čovjek itekako može postati Naš Čovik.
Ako je Naš Čovik ulovljen u kakvoj sumnjivoj priči, priča je, nesumnjivo, izmišljena. Naš Čovik na sudu će to potvrditi.
Naš Čovik ima veliku dušu. To dokazuje i sudstvo koje mu u tužakanju redovito dodjeljuje velike odštete zbog duševnih boli. Velika duša, velika bol, velika odšteta.
Naš Čovik s ponosom ističe kako je papa Naš Čovik. Naš Čovik je nepogrešiv.
Naš Čovik je besmrtan. A kada bi Naš Čovik mogao umrijeti, pokopati bi ga mogao samo Naš Čovik.
Sunce će se ugasiti za pet milijardi godina, a nakon još dvije milijarde pretvorit će se u dijamant.
Jedino što je izvjesno u svemiru , za sedam milijardi godina, jest preživljavanje strpljivog, organiziranog Našeg Čovika. Naprosto mora pobrati taj dijamant.
Kako?
To zna samo Naš Čovik.
www.tomislavnews.com/ Foto: Tomislavgrad kroz fotografije, Tomislavgrad noću
